Samo jedno ljeto - TISKANA📚

Četrnaesto poglavlje

DOMINIK

Obitelj je ljuta , nitko ne priča sa mnom, čak su nekako nahuškali i pse na mene. Nisu mi se javili sa pragu kuće. Ostali su gladni jer nisam, kako sam obećao, došao i napravio ručak. Mama se rano probudila i otišla na tržnicu po frišku ribu kako bih napravio brudet. Dalmatinski specijalitet koji moraš voljeti, tradicionalno Dalmatinsko jelo, po meni svjetski specijalitet i nešto što će se pronaći na mojem meniju jedan dan. Kada sam došao malo k sebi i stisnuo zube zbog boli u glavi, vratio sam se doma i pronašao obitelj ljute na mene. Nisu mi se javili, a mama ko mama odmah je sa ulaza namirisala pivo na mojoj košulji. Svatko je otišao na svoju stranu, kao da su se prethodno dogovorili da ne pričaju sa mnom. Neka su, glava me boli užasno i treba mi malo tišine. Jedva sam se presvukao i tuširao, stajao sam dugo ispod tuša pod hladnom vodom. Sva se zemaljska vrućina nakupila u mene, malo od sunca, malo od piva i malo od Karmen. Puno od Karmen ako ćemo iskreno.

Glavobolja je jedina koja se spriječila između mene i mojeg kurca, da nije nje bilo napravio bih svašta sa svojom rukom i njim i Karmen u mislima. Svašta.

Sam sam u kuhinji, prošla je ponoć. Meni se ne spava, ništa novo. Glavobolja je prestala maloprije, a glad za gradskom curom još je veća u ponoć i nešto. Trebalo ju je samo dodirnuti, i malo je bilo dovoljno da se u meni probudi sve. Već su neke emocije bile probuđene, ali nakon što sam prebacio je preko sebe i osjetio njen dah u mojem glad se povećala na maksimum. Još mogu osjetiti njen dah u mojem, njene usne na mojima.

Uzvratila mi je.

Itekako jest.

Obećao sam joj da će biti još ljubljenja, ovaj put trijeznoga ako mi dopusti. Nisam dobio odgovor, izmaknula mi je ruke i provukla se bez riječi. Za neko čudo Karmen nije reagirala, nije me ošamarila (što sam mislio da hoće), nije vikala na mene, nije obrisala svoje usne, nije ništa. Bila je bez daha, to sam jedino mogao čuti. Teško je disala, a ono malo što sam uspio vidjeti od nje bila je panika.

Prvi put da je cura doživjela paniku od mojih poljubaca.

Morao sam je poljubiti, htio sam već i prije, ali nisam imao dovoljno hrabrosti. Ne kada je riječ o njoj. Bio sam ljubomoran zbog onog rokera, vidjeti je u onom kafiću s njim, kako se smiju, kako mu se ona smije, samo sam nalijevao u sebe pivo ne okusivši ga kako treba. Kreten je zaposjeo moje mjesto, moj kafić i curu koju želim učiniti svojom.

A tek ona kretenska igra. Htio sam je izbrisati s lica mjesta, a ona je još da me više raspizdi pristala igrati se s nama. Biti sa rokerom u paru i drpiti se u toaletu. Mislio sam ispočetka da se šali, ma nemoguće da ona pristane na tu igru. Čekao sam komentare i presude čim joj je Juraj objasnio kako se igra, čekao sam da nas sve raspizdi i izvrijeđa do te mjere da nam se igra zgadi i nikada je više ne zaigramo. Iznervirala me je. Dvije minute kasnije ljubio sam Rebeku . Izgubio sam ono malo razuma što sam imao i počeo se igrati s tankom tkaninom njezine veste,udaljen nekoliko centimetara od Rebekinih gaćica. Mogao sam varati u igri i umjesto opcije koju smo izvukli preći na treću i zatresti i vrata toaleta i nju. Nadao sam se da će ona osjetiti nešto s druge strane, da će osjetiti bar malo ljubomore, da će poželjeti biti na Rebekinom mjestu.

Odgurnuo sam je od sebe, izašao i još se više naljutio kada je izvukla Briju. Nisam više mogao sudjelovati, dolazilo mi je povraćati. Da sam ostao nekoliko minute duže svi bi primijetili ljubomoru na meni. Kupio sam još nekoliko limenki piva i otišao daleko od svih.

Nekoliko sati kasnije pronašla me je. Tražila me je. Bila je sama i bilo je ispod sunčanih naočala bolno za gledati. Bolno zato što sam je želio mnogo, a netko drugi ju je već imao. Bolno zato što nije marila za mene. Bolno zato što sam je uvrijedio. Jako sam je uvrijedio s onim glupim nadimkom. Zaboravio sam da sam joj taj nadimak i dao. Dosta je bilo gledanja fizičkog izgleda, čovječe. Dosta.