Samo jedno ljeto - TISKANA📚

EPILOG

(Eto dragi moji, došli smo do samog kraja. Epilog je kratak, namjerno kratak, ali mislim da je dovoljno napisano u njemu. Hvala što ste bili tu i pratili ih. Nadam se da ću vam uskoro dati više info u vezi izdavanja. Potrudit ćemo se izdati je do LJETA. Pratite me na društvenim mrežama kako biste znali, ali bit će i ovdje obavijest.

Vjerojatno ću maknuti polovicu priče kada je izdam, tako da sve ovo neće biti zauvijek ovdje.

Pusa xxxx)

          

KARMEN

Godina dana kasnije...

Vedro nebo, zvijezde, šum mora, pijesak, divlji Dalmatinac i još jedno ljeto.   Usne su mi slane pod jezikom. Ljubio me je. Dugo. Sve dokle nam usne nisu utrnule od ljubljenja. Nikada ga se neću zasititi. Jednom mi je rekao kako zvijezde mogu živjeti milijardu godina. Nećemo biti na zemlji toliko dugo, ali ovolika ljubav koju osjećam prema njemu ostavit će trag baš tu u ovom pijesku i nadživjeti beskrajan broj zvjezdanih života.

Prošlo je tri godine otkako smo doznali našu istinu. Tri godine otkako mi se život promijenio. Živim ovdje na jugu, u malom mjestu uz more punih godinu dana. Stigla sam na neko vrijeme, a ostala za stalno. Studiram na pravnom fakultetu u Splitu i slobodno vrijeme provodim u jednom centru za zlostavljane žene. Uspjela sam pronaći svoju svrhu na Zemlji. Jedan dan postati ću pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ostavljat ću svoje srce na poslu i pomoći ću ženama pronaći svoj glas.

„Koju si posljednju stvar guglala?" pita me plavokosi, znatiželjni, Dalmatinac.

Okrenem se prema njemu i prije nego što napućim usne kažem: Nikada ne bi pogodio!"

„Nešto je morbidno, u to sam siguran tisuće posto."

Iz prve.

„O španjolskoj gripi."

„Kako sam znao. Bilo bi nemoguće i krajnje čudno da guglaš o cvijeću."

Jednim kratkim pokretom njegov dlan je na mojem obrazu, a palac miluje moju usnu.

„Jesi li znao da ta španjolska gripa nije imala nikakve veze sa španjolskom, nego je Španjolska bila jedina država koja je objavila u novima što se događa u svijetu i od čega se umire? Ostale zemlje su skrivale istinu."

Dominik odmahne glavom, ispruži svoje dugo tijelo i vrati ga natrag prema zvijezdama.

Dovoljno je da kaže, „Slušam..."

Navijem se.

„Španjolska gripa bila je kao kuga iz 16. St. Procjenjuje se da je umrlo između pedeset do sto milijuna osoba širom svijeta. Zaražene osobe umirale su vrlo brzo. Sve bi započinjalo običnom temperaturom i kašljem, a preraslo u ljubičastu kožu i pluća koja bi se napunila nekakvom crvenkastom želatinskom masom koja bi ih gušila."

„Jebote, mislim da ću imati noćne more" , gunđa.

Trznem ga laktom. „Šuti! Sada slijedi zanimljiviji dio. Znanstvenici su godinama istraživali uzorke, jedan od njih mi je najviše zapeo za oko. Jedna od teorija kaže da je gripa posljedica kemijskog oružja ili dima i plinova s bojišta. Pošto je gripa iz razdoblja prvog svjetskog rata neki sumnjaju da se radilo o tajnom njemačkom biološkom oružju."

„Ne vjerujem. Nisu Nijemci glup narod, tako bi ubijali i sami sebe. Gripa se širila po svijetu, siguran sam da je zahvatila dosta i njemačkog stanovništva."

„Možda nisu znali da će ostaviti tolike posljedice i da će se zaraziti veliki broj ljudi?"

„Da, možda si u pravu. Što je s hrvatskom?"

„Procjenjuje se na broj između petnaest do dvadeset tisuća ljudi."

Dominik zazviždi. „Sranje, to je veliki broj ljudi."

Slijedi minuta tišine za sve osobe koje je odnijela ta užasna gripa.

„Što još znaš?"

„Mislila sam da ćeš imati noćne more?"

„Šuti." On mene trzne laktom. „Sada me zanima. Uvijek mi ovo napraviš. Postat ću morbidan zbog tebe, uništit ćeš ovo lijepo lice i zgodno tijelo pričama o užasima."

„Imam ja još nekih podataka..."

„Pa hajde više progovori."

„Krepavam od gladi..."

Zastenje, ali ubrzo stenjanje mijenja smijeh. „Tako si namazana. Kasnije ću ti napraviti nešto za jelo. Ali nije mi jasno kako možeš misliti o hrani nakon ljubičaste kože i nekakve crvene želatine u plućima?"

„Postala sam otporna. Načitala sam se svačega. Hej, jesi znao da su neki kašljali toliko snažno da su potrgali trbušne mišiće?

Narukvice, Dalmatinac, gradska cura i zvijezde. Svi na istome mjestu. Jednom me pitao vjerujem li u teoriju da se svaki čovjek nakon smrti pretvori u zvijezdu? Tada nisam, činila mi se nemogućom. Ali ako je zaista moguće, želim da jedan dan  kada napustimo zemlju,  moja zvijezda sjaji pokraj njegove.

A do tada ćemo stvoriti tisuće naših priča.

Proživjet ćemo još mnogo toplih ljeta zajedno....

Imat ćemo mi zanimljivi, dugi život, ispod beskrajnog zvjezdanog neba.