Samo jedno ljeto - TISKANA📚

Treće poglavlje

KARMEN

Deset minuta nakon incidenta gazda se spusti i pomogne , kao što je i obećao, iznijeti stvari iz prtljažnika džipa. Stigao je crven u licu i osramoćen od glave do pete, jedva nas pogleda u oči dok se ispričava u ime svojeg sina i kaže kako će se i on spustiti uskoro nama i ispričati se još jednom. Baš mi se sluša njegovo lažno ispričavanje, što oko toga prave toliku dramu? Ako je prave samo u cilju jer misle kako ćemo uzeti svoje stvari i pokupiti se? U krivu su. Roditelji nisu zadrti da će otići samo zato jer je njihov pijani sin ušetao u pogrešan dio kuće i zaspao u već rezerviranom apartmanu. Maknut ćemo prljavu posteljinu i zamijeniti drugom. Miris piva će nestati kroz prozore i neće ostati ni jedan njegov trag.

Ako sam išta na svijetu mrzila onda je to lažno ispričavanje. Bolje šuti nego prosipaj laži.

„U redu je gospodine Marin." Tata će nakon isprike. „To su mladi ljudi, moramo ih shvatiti i mi smo se sigurno ponašali slično u naše vrijeme." Tata je odlučio događaj koji se zbio pretvoriti u šalu, ali plavom gazdi nije do smijeha.

Sigurno su ga oprali roditelji riječima i nadam se kaznili. No nekako sumnjam da se kazna dogodila, ako i jest neće je odslužiti. Lik mi se para kao neki delikvent koji kada dobije kaznu od roditelja tu istu noć pobjegne kroz prozor i nastavi tulumariti ne slušajući nikoga ni ništa.

„Stvarno mi je duboko žao. Moja žena će donijeti čistu posteljinu, rekla je da se ništa ne brinite oko ove prljave, neka stoji tako ona će je promijeniti."

Posteljina je prljava samo na dijelu gdje je držao noge u starkama. Koje sam sreće mene je pogodila baš ta strana za spavanje. Roditelji su dobili drugi krevet,a Mia me zeznula dok sam bila na toaletu i uzela si stranu kreveta na kojoj on nije spavao.

Kada gazda otiđe, bacimo se na pospremanje odjeće iz kufera u ormare i ladice. Ima toga krcato, a roditelji žele da sve bude pospremljeno odmah kako bismo ostatak dana bili slobodni za druge aktivnosti. Mama je strpala sve ono što nikada ne nosim, čak i dvije ljetne haljine koje sam odjenula dva puta u životu. Ljeti sam najzadovoljnija u kratkim hlačama,običnim japankama i majici bez rukava i tako se nosim cijelo ljeto. Ljeti izbjegavam šminku i teške pudere na licu, ali mama, znajući kako ništa od kozmetike ne koristim, isto je natrapala kozmetiku u moju torbu.

Mamu pronađem pokraj otvorenog prozora. U apartmanu je jako vruće,klimu nismo upalili nego smo prvo otvorili prozore kako bi se prostorije raščistile od mirisa piva i vrućine koja se naslagala u zidove.

„Nešto si tiha mama." prišuljam joj se iza leđa. Nije jedne riječi prozborila otkako je plavušan izašao iz apartmana. Nije komentirala ništa u vezi njega što mi je jako čudno za mamu.

Skupila je ruke oko sebe i obgrlila se, gleda prema moru i udaljenom otoku. Priznat ću da je pogled prelijep i ne mogu lagati kako je pogled u Zagrebu ljepši jer ga ni nemamo. Moj pogled su uglavnom zgrade i cesta i ne može se usporediti s ovim ispred nas. Ovo su oni pogledi koje moraš poslikati i staviti na ekran svojeg mobitela.

„Samo malo razmišljam." Šapne, a njen šapat doputuje do mojih uši.

„Mama, zabrinjavaš me!" Što se moglo dogoditi u ovih petnaest minuta? Kunem se da je bila normalna.

Mama s jamicama na obrazima istima kao i u mene kaže: „Imam neki osjećaj kao da već od prije poznajem gospođu Moniku."

Kimnem kao da shvaćam iako ne shvaćam. Tata se javi iza naših leđa vjerojatno je čuo razgovor. „Iz Zagreba je isto kao i mi. Moguće da si je vidjela negdje u prolazu ili na nekim zabavama dok si izlazila. Baš ću je pitati iz kojeg je dijela grada."