Pozovi Me U Smrt (FWC)

9. Partibrejker

Hej evo novog poglavlja :)

Odlučila sam svoje napomene stavljat na početak jer ih uglavnom zanemarujete kad pročitate, a i vidjela sam vjerojatno kod Stilinski_Dora ili tea_story (spominjem vas radi credita :'D)

Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete barem ostaviti iskreno mišljenje ili kritiku

Iduće je poglavlje jako bitno za priču, pa se nadam da će vas što više pročitati :D

P.S. San koji se spominje se stvarno dogodio tj sanjala sam ga

Uživajte u čitanju :*

"Ti i tvoja beživotna kosa." Promrmljala je Ven dok mi je prstima mrsila kosu. Što god da je radila, nije mi dopuštala da vidim prije nego završi. Uvijek je bila luda za ovakvim stvarima; sređivanjima za tulume, što odjenuti i sličnim tipičnim ženskim ludostima. A ja sam joj predstavljala najveći izazov.

"Što joj, molim te, fali?" Frknem. Jest da je tanka, rijetka i beživotna, ali što se može. Takva je kakva je. Ne mogu je mijenjati. Uostalom, kao da ja ne bih htjela imati lijepu kosu.

"Možda bi se trebala ofarbati." Stane sa svime što je radila i nakrivi glavu. Grace se , koja je sve ovo vrijeme bila na Veninoj strani, počne nekontrolirano smijati. Moja mlađa seka je voljela gledati kako se mene ponižava. Preokrenem očima, ignorirajući ju. Dugo godina me je njeno ponašanje smetalo, no s vremenom shvatiš i prihvatiš drugog kakav god da je.

"Ofarbati?! Ti si pukla!" Uhvatim pramen kose i privučem ga bliže licu. Što fali boji? Nije bila toliko bajna, ali nije ni ružna; isprana crvena boja koja više izgleda narančasto. Sviđala mi se, tipično đinđerska. I nju sam, nakon dugo godina što sam bila ismijavana od strane svojih razrednih kolega, odlučila prihvatiti. Ipak, činila me posebnom.

"Mogla bi postati plavuša." Ven me pogleda. Nadam se da nije ozbiljna. Zbunjeno je pogledam, a sve što vidim je njezin ozbiljni izraz lica. Ona stvarno misli ozbiljno. Nema šanse da postanem plavuša. Sama pomisao na izblajhanu kosu izazove mi grozne trnce. Užasno.

"Pa da, da joj boja kose napokon komplimentira osobnost." Ubaci se Grace, pa se njih dvije počnu zajedno ceriti. Namrštim se i krenem ustajati sa stolca kad me Ven zaustavi.

Možda su se udružile jer je Ven shvatila kad je došla da Grace zapravo nije bolesna, kao što sam joj bila rekla. Grace se čak nije ni potrudila odglumiti kašalj, što me je povrijedilo malo, ali nije me iznenadilo. Tada se već bila okrenula da će otići, ali preduhitrila sam je poklonom iskupljenja. Sva sreća pa sam imala neotvorenu čokoladu. Tko je imalo zna, nije tajna da je potkupljiva slatkim poklonima.

"Šalimo se. Ali ozbiljna sam s ovim izazovom danas da te sredim." Nasmije se i krene petljati po kosi ponovno.

"Da, da proba čudovište pretvoriti u nešto manje nalik čudovištu." Opet Grace. Stvarno bih je sada htjela udariti.

"Šuti, Grace. Nije Al ružna, samo treba malo stručnije pomoći oko šminkanja." Bože pomozi mi da ih istrpim. Iako govori istinu, ja sam se razumjela samo u osnove šminkanja. Čak nisam znala ni puder staviti kako spada.

„Malo puno stručnije. Možda bi trebala posjetiti kozmetičarku?" Prostrijelila sam Grace pogledom. Samo mi još i kozmetičarka nedostaje. Glupost. Iako to nije bila loša ideja jer bih konačno htjela naučiti što i kako ide na moju boju tena i kožu. Odlazak kozmetičarki sam planirala vjerojatno oko godinu dana, ali nikad nisam otišla. Lijenost se ispriječila između mene i savršenog izgleda.