Pozovi Me U Smrt (FWC)

18. Pucanj u srce

Heej ljudi kako ste?

Evo petka. Imam još dva pripremljena poglavlja i možda ću napraviti malu pauzu pošto su ispitni rokovi i ništa ne stižem. Ali o tom potom. Nisam uspjela dva ispita položiti pa se sad trudim da ih na idućem roku i molim vas za razumijevanje ako poglavlja ne budu napisana haha

Nadam se da ste vi dobro i da vam ide dobro. I nadam se da će vam se poglavlje svidit i da me opet nećete htjeti ubiti ahhaha Uživajte <33

Bolje. Tako sam se osjećala nakon dva istrčana kruga oko mojeg omiljenog parka. Nije bilo biciklista, pa samim time ni potencijalne opasnosti da završim s ponekom slomljenom kosti. Iako sam bila sva znojna i vruća, moj se optimizam vratio. Uspjela sam si skrenuti misli i učiniti nešto dobro za sebe. U ovom slučaju, poboljšavala sam si kondiciju. Grace je, nerado priznajem, bila u pravu. Tko bi rekao? Inače je prvakinja u ignoriranju problema i svoje starije sestre. Da imam talenta za skladanje i pisanje odi, sad bih joj posvetila jednu.

Brzinski sam se otuširala i oprala kosu. Bila sam motivirana i našminkati se i ljepše se odjenuti, makar to bilo samo za po kući. Zaslužila sam napraviti nešto za sebe, pomislim. Neću se samosažalijevati. Bolje je da misle da me nisu povrijedili. Čim sam to pomislila, sjetila sam se svega. Sad su izgovorene riječi pljuštale po meni kao najjača kiša. Pogriješila sam. Pogriješili smo, ispravila sam se. Ovo svakako nije samo moja krivica. Čim sam završila sa sređivanjem, pojurila sam prema mobitelu u nadi da ću pronaći nepročitanu poruku. Provjerila sam sve aplikacije, osvježavajući ih svake dvije sekunde. Ništa.

„Dobro." Promrsim nezadovoljno. Ako se on neće udostojiti, neću ni ja. Nisam pala toliko nisko da se ispričavam za nešto što nisam rekla. Između ostalog, ispričala sam se. A on? On je sve zanijekao samo da bi se bolje osjećao. Sumnjam da je negirao da se ja ne bih grizla.

Ne znam zašto je uopće pustio da odem. Dobro, na stranu sad to, nego nije ni poslao poruku. Inače to uvijek učini koji sat nakon, davši mi vremena da se sredim. Dovraga. Nije to činio jer ga nije briga ili jednostavno nije želio. Ali, čemu sve one riječi? Čemu obećanje da prijateljstvo neće završiti nakon svega? Laž, laž i još laži. Svi ljudi koji su mi prošli kroz život su tako lagali, prisjetila sam se. Svi su obećali kako ćemo biti prijatelji do kraja života, a otišli su čim je prva prepreka stala između nas. Ipak, nada je slabašno tinjala u meni. Nakon svega što sam prošla, iznenađuje činjenica da se još uvijek nadam. Javit će se on, obećam si. Dat ću mu vremena koliko god hoće i obećavam da neću biti prva koja će stisnuti slušalicu.

„Al, imaš posjetu." Dreknula je Grace s vrata, a srce mi je luđački počelo udarati. Smiri se, ako je on, moraš se smiriti. U sekundi sam pustila sve što sam tog trenutka radila, i požurila se niz stepenice. Smiješak je nestao kad sam shvatila da je Ven moja posjeta.

„Što radiš tu?" Prekrižila sam ruke na grudima i zauzela obrambeni stav. Nisam joj rekla da smo se posvađali, ali mislim da je znala jer joj se nisam javljala od onog dana. Prilično sam sigurna da je Aiden pričao s Noelom, a Noel prenio dalje. I evo je sad tu.

„Oprosti." Reče, učinivši jedan korak naprijed. Grace je razmijenila pogled sa mnom, a nakon što joj ništa nisam uzvratila, ostavila nas je nasamo i zatvorila vrata. Nisam bila raspoložena za njezina ispričavanja, no svejedno sam nastavila prema dnevnom boravku, a ona me je pratila. Šutke sam ju promatrala nakon što je sjela nasuprot mene, čas otvarajući usta da progovori, a čas zatvarajući ih. Shvatila sam da je ostala bez riječi. Iskreno, ovo je prvi put da je tako. Uvijek je znala što reći i more riječi bi izašlo iz nje u svakoj situaciji.

„Posvađali smo se, Ven. Zato što si ti navaljivala." Mislim da je bila svjesna toga, a ja nisam željela da zaboravi tu činjenicu. Istina je, kriva je ona, a zatim moj jezik. Gledala je previše romantičnih filmova i njezina očekivanja su nas dovela do tu.