Prolog

32.5K 771 163
                                    


Bio je stariji. 

Bio je moćniji. 

Bio je smrtonosan. 

Bio je strah. 

Bio je odlikovan. 

Bio je zavodljiv. 

Bio je grub. 

Bio je loš. 


2010. godina

Njegove tamno smeđe oči bile su pronicljive, a pogled je odavao kako zna  sve o svakome. Petra se osjećala kao da će puknuti od trnaca koji su harali njenom kralježnicom i širili se dalje tijelom. 

Nije bila raspoložena za ništa, a još manje za namrgođenog i krajnje zahtjevnog profesora pred kojim se osjećala ogoljena više nego što bi trebala biti. 

Jest, priznala je. Imao je to nešto u sebi što je privlačilo ženske poglede i uzdahe i iste te žene mogao je paralizirati svojim dubokim, hrapavim glasom. Petra je pokušala ignorirati  osjećaj ogoljenosti pred tim čovjekom, ali pokušaj je bio uzaludan. 

Bila je izgubljena u svojim mislima, ali kad je podignula svoj pogled i pogledala prema profesoru dok je ostatak dvorane rješavao neki zadatak, Petrino srce preskočilo je otkucaj, a usnice su joj se naglo osušile. Zaboravila je tko je. 

Njegove smeđe oči bile su usmjerene na nju. Tama koja je prebivala u tim šarenicama podsjećala ju je ponoć. Njegove putene usnice mamile su na grijeh i odjednom se zapitala što bi se desilo kad bi ih samo na trenutak dodirnula svojima. Njegovo čvrsto i veliko tijelo podsjetilo ju je na kakvog gorostasa, a njegova stisnuta čeljust ocrtala je njegovo mladoliko lice iako je već odavno prešao tridesetu. 

Pred njegovim pogledom ispravila se u stolici i prkosno uzvratila taj pogled iako joj je čitavo tijelo bilo na rubu svojeg opstanka. Bio je jak i moćan. Netko opasan. Netko tko je skrivao tajne, netko za koga ste se molili da Vam ne pokuca na vrata. 

Bio je odličje tame. Netko tko je rođen iz surove strasti, a potom okružen čistim zlom. 

Usnice su mu bile malo razmaknute, ali Petra je jasno vidjela kad je vrhom jezika prešao preko ruba gornjih zubi. Usnice su mu se blago spojile te se izvile u strastveni osmijeh dok su oči svjetlucale vatrenim plamom. 

Petrino srce nadglasalo je tiho došaptavanje studenata, a u dnu kralježnice stvorila joj se svijetla kugla. 

Svijetla kugla koja je bila obavijena velom strasti, velom požude, a protkana nitima tame, uvela ju je u svijet u kojem je sve započelo strašću, nastavilo se u tami i završilo grešnim zadovoljstvom. 




Drage moje, donosim Vam mali dio onoga što nas očekuje u ostatku priče o idućim glavnim likovima naše avanture. Mario i Petra su i više nego zagrijani da Vas dobro nasmiju, dobro iznerviraju i možda razljute. 

Nadam se da će Vam se i ova priča svidjeti iako znate kakav je njihov kraj. :) 

Mislim kako je najmanje od mene to da Vam darujem njihov početak. 

Za sada samo ovoliko o njima jer su Tomo i Sofia glavni prioritet. 

Ljubim Vas i još više volim. <3 <3 

Grešno zadovoljstvoWhere stories live. Discover now