Grešno zadovoljstvo

11. poglavlje

"Dragi putnici, mirno more i samo mirno more je pred nama. Stoga uživajte!" 

-zapovjednik broda Grešno zadovoljstvo 

Petra je držala dah. Srce je osjećala u grlu, a krv je jurila njezinim krvotokom toliko da je prijetila da će oštetiti nutarnje zidove žila. Pluća su joj vapila za zrakom, srce se borilo. Mozak je procesuirao njegove obadvije tetovaže i usijekle ga u njezin um poput neizbrisivog žiga. 

Svaki obris, sjena i ispuna. Gledala je kako tetovaže dobivaju život njegovim disanjem. Onaj crni gavran prijetio je da će se zabosti u njegovo grlo i teško ga ozlijediti, ali gavranove svijetle oči pokazivale su da osjeća samo diku i ponos što se nalazi na prsima svojeg gospodara. 

Crna magla koja se uzdisala preko njegovog truba, dovodila ju je do tog stadija da je pred očima vidjela rađanje tog gavrana kao feniksa, samo što se gavran uzdizao iz crne magle. Gavranova dugačka i ponoćno crna krila podsjetila su je na doba noći u kojima nije bilo mjesečevog putokaza. Prekriven bojom kao da se sramio svoje kože, Mario je postigao upravo suprotno - Petra se oduševila viđenim. 

Tko god da je crtao po njemu, profesionalno majstorski posao je napravio. Petru su prošle srsi. 

Podigla je pogled do njegovih tamnih očiju i shvatila je da je on proučavao ono što mu je pokazala, a na dlanu mu je pružila prvoklasnu iznenađenost, oduševljenost i fasciniranost. Imala je osjećaj da joj se oči cakle od veličanstvenog pogleda. Gledati u nečije tijelo koje je na više od jednog načina budilo njezino tijelo, Petra je osjetila euforiju nepristojnih osjećaja. Kao da je svaka njegova tetovaža probudila njezin libido na dva potpuno različita načina. 

"Predivno", rekla je i nije se pokajala. Uistinu je predivno. 

Koliko god da je na njegovom tijelu postojalo živčanih završetaka, toliko se njih i zapalilo. Kao da je netko kresnuo šibicu i svjesno je bacio na trag kojim je bio prosut benzin. Vatra mu se raširila tijelom u treptaju oka. Gledati njezina dva jantarna oka kako su klizila njegovim tijelom i upijala svaki nacrtani potez i da pritom vidi što je vidio na njoj, bilo je ravno gledanju u nebo. 

I on je pogledao nju. Kosa joj je bila spletena u pletenicu koja se spuštala niz njezina leđa. Svaki treptaj njezinih očiju bio je toliko moćan da su joj se oči svaki put zasjalile. Po prvi put se osjećao euforično. Želio je skakati od veselja, ali Petrin požudni pogled klizio je niz njega i držao ga prikovan na mjestu. 

Bijela, svilena spavaćica dosezala joj je koljena sada kad je bila ispravljena kao stup. Njezine vitke potkoljenice rekle su mu sve ono što je znao od prije, a što ga upravo čeka ispod tog svilenog materijala. Ruke su joj padale niz široke bokove i uzak struk, a njezine bradavice su napinjale tkaninu. Vidio je njihov vrh kako ga je dozivao, a zov je bio preglasan. 

Vitak vrat bio je stvoren jedino za njegove poljupce. Njezino mladoliko i nevjerojatno prelijepo lice također je trebalo biti ljubljeno. Lagano je grizla donju usnicu, a da nije imala pojma što mu je tim pokretom radila. Obrazi su joj bivali ružičasti, a oči su jasno pokazivale želju koja je kuljala u bijesnoj vatri do njega. 

Razdaljina od tri metra jasno je pokazala da se tijela mogu privlačiti i osjećati se kao da stoje tek na koji milimetar udaljenosti. Mario nije čuo ništa osim svojeg ubrzanog srčanog ritma, zova Petrinih bradavica i vatre koja je podizala njegov libido. 

"Kad si ih napravio?" upitala je tiho kao da nije željela smetati tišinu koja im je udarala i odbijala se od tijela. Petra je osjećala kako joj se koža ježi. Nešto u Marievog pogledu bilo je jako drugačije.