Grešno zadovoljstvo

29. poglavlje

Zbog smrtnog slučaja u obitelji, par dana ću biti odsutna s Wattpada. Kako sam obećala, nastavak je ovdje, a nastavak Besmrtnog Smrtnika će biti kroz par dana kad se sredim da mogu udahnuti dušu novom poglavlju te priče i likove prikazati onako kako sam ih zamislila. 

Uživajte! 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Dragi putnici, zabave neće nedostajati." 

-kapetan broda Grešno zadovoljstvo 

"Hoćeš li mi objasniti ovo sranje?" 

"Koje?" upitao je. 

Bacila je mobitel na njega. Vrisnula je. 

"Zašto na svojem mobitelu imaš gole slike neke jebene kurve?!" 

***

Bila sam ljuta. Bijesna. Ogorčena. Okus izdaje u ustima je bio gorak i jedak. Drhtavica je protresala moje tijelo poput trofazne struje. Bila sam tako udarena tim slikama i saznanjem da ja nisam dovoljna. Bila sam izmoždena, odjednom umorna, ali i dalje sposobna da mu zagorčam život jer ovo što je on napravio, ne da je vrijedno krivične presude, vrijedno je prevare. 

Vrijedno je da me se sjeća za čitav svoj jadni život. 

Vrijedno je da zna što je dovelo do toga. 

Njegove oči su se suzile. U nevjerici je gledao u ekran svojeg mobitela pa u mene. Možda sam čak i vidjela nepovjerenje na njemu, ali bila je prisutna i velika sumnja. Nisam znala zašto, ali nije me bilo ni briga. Ako je imao ikakvog jadno objašnjenje, nije me zanimalo jer... Jer...

Uništio mi je život i sve ono u što sam vjerovala da bih mogla ostvariti s njime. 

Prokleta nek' je njegova ljepota i taj šarm kojim zavodi sve oko sebe. Ruke sam preklopila na prsima da smanjim drhtavicu, ali onda sam počela nogom udarati o pod. Postalo je neizdrživo. Prevara i izdaja su me stiskale sa svih strana i teško sam disala. 

Jednom stranom sebe nisam vjerovala u čin te žene i njegovu hrabrost da je ostavio te slike na mobitelu. Mogao ih je obrisati, ali prevara se uvijek sazna. Uvijek! Džubre jedno muško! A drugom stranom sebe sam ga željela sravniti sa zemljom. Dala sam mu svoje tijelo, povjerenje, ljubav, sve što sam mogla! Apsolutno sve i onda on napravi ovakvo što.

"Nije onako kako s...", krenuo je dok se ustao. 

Prekinula sam ga ljuto: "Samo to nemoj reći! Da nije onako kako se čini! Tko je ta žena?" 

"To j...", krenuo je. Pogled mu je lutao na sve strane. Bio je namršten, a u očima mu je počivala zločesta sramežljivost. Sad mi se samo gadio. 

"Ne! Zapravo me ni ne zanima tko je kurva", zarežala sam. Napravio je korak prema meni, ali se zaustavio. Izbijala sam ljutinu i bijes oko sebe. Koža mi je gorjela kao da sam se odjednom pretvorila u plamen. Peklo me iznutra, peklo me sa svake strane jebenog tijela. Pekao me svaki njegov dodir, sve me peklo, a on je, usprkost svemu, stajao tako ponosno. 

Svinja jedna muška! 

"Petr...", pokušao je, ali mu nisam dopustila. Što može opravdati njegovu prevaru? Postoji li valjano objašnjenje? Trebao je još jednu rupu u koju bude gurao? Ja mu nisam bila dovoljna? Zasitio me se? 

"Isuse, koja sam ja jebena naivčina", pogledala sam po dnevnom boravku. Trljala sam si čelo od nervoze i ogromne napuštenosti koja se uvlačila u moje tijelo. "Mislila sam da sam ti dovoljna. Mislila sam da me voliš!" viknula sam na njega. Počela sam se šetati po prostoriji. Mozak mi je mahnito radio i smišljao najbolji mogući izlaz iz ove situacije.