19. poglavlje

10.1K 459 156
                                    


"Dragi putnici, nastavljamo gdje smo stali u nešto ljepšem ritmu."

-kapetan broda Grešno zadovoljstvo



Osjetio je kako ga obavija toplina po čitavom tijelu. Osjetio je toplinu na svojim rukama, na svojem trbuhu, licu, nogama i stopalima. Bilo je nešto čudno, nešto nadrealno, nešto neočekivano i nešto dugoočekivano bez da je znao da mu je potrebno. 

Ne da mu je ta toplina prijala, on se nije želio odvojiti od nje niti pod cijenu vlastita života. Toliko dobrodošla, toliko svijetla i toliko obmanjujuća da je on već bio pod njezinom vlašću. Mario se čvršće privio uz svoju toplinu i stisnuo je u rukama. 

Petra je nešto nerazgovjetno promrmljala i okrenula se u njegovom naručju. Mario je otvorio jedno pa drugo oko da bi vidio njezino predivno, zaspalo lice. Trepavice su joj se spojile s donjima, a tanki kapci koje je izljubio prethodne večeri više puta nego što se sjećao, sakrile su njezine jantarne oči od njegovog pogleda. Usnice su joj bile blago razmaknute, plitko je disala. Bila je rumenih obraza, toliko predivne svijetlo crvenkaste boje da ju je zamalo poistovjetio s razmazanim ružem. 

Kosa joj je bila raspuštena, ali razbarušena toliko jako da je Mario mogao brojati vlasi kose da je htio. Ali imala je nevjerojatan crvenkasti odsjaj. Bujnost se oslikavala čak i u malom, skoro pa nečujnom disanju. Mariev pogled se spustio niže. Jedna ruka joj je ležala kraj tijela, a druga joj je počivala na struku. 

Pogled mu se zažario i istovremeno zamračio vidjevši kako su se njezine bradavice polako oblikovale u zamamne vrhove koje je želio dodirnuti, protrljati, zagolicati i izmamiti dahtaj s njenih usana. Jagodice su ga zasvrbjele. 

Mario nije očekivao da će Petra biti vrhunska, utegnuta ljepotica koja će izrazito paziti na svoju prehranu, jesti zelenjavu i šopati se vitaminima i gurati svoje tijelo na rub dijeta, zato iako je njezin trbuh bio ravan, uočio je gdje koju tek neznatnu naznaku masnog tkiva koje mu nije zasmetalo. Obožavao je njezinu mekanu, podatnu kožu i raskošne obline za koje se mogao uloviti u bilo kojem trenutku tokom noći. 

Desna noga joj je bila tek nešto preko lijeve, no crne dlačice su se jasno izdvajale na blijedoj puti. Prisjetio se trenutaka u kojima se gubio među njenim nogama, uranjao u njenu vlažnost i osjećao se poput hodajućeg boga. Kao da je svoj na svome. 

Sjećanja su bila toliko živopisna, stvarna da se uspio naježiti. 

Godilo mu je čak što ju je promatrao ovako. Nije se osjećao poput čudaka, već poput čovjeka koji uživa u pogledu na žensko golo tijelo i ženu koja neće dramiti što ju gleda bez šminke, bez steznika, korzeta i sličnih sranja. Petrino tijelo bilo je njezino najjače oružje, a um najmoćnije. Glas najbaršunastije oličenje njenog unutarnjeg svijeta, a poljupci... Pa svila koja ga je ovila i pokazala mu da demoni prošlosti ipak mogu biti smireni. 

Čim je duboko udahnuo, njezin miris obuhvatio je sva njegova osjetila. Pred očima je vidio nju raširenih nogu, mutnog, no dovoljno bistrog pogleda da razazna tko će se nadviti nad nju i toliko maznu da bi mu srce moglo otkazati. 

Nadvio se nad nju. Kurac mu je već bio uspravan, žudeći za Petrinom vrućinom, okopljen njenim zidovima. Po prvi put, u njoj se osjećao slobodnim čovjekom. Nije osjećao potrebu za zadovoljstvom, osjećao je čistu želju i slobodu da čini s njome što god hoće, ali da joj pritom svakim svojim pogledom, dodirom, riječju i uzdahom govori koliko znači njemu i koliko su njegovi demoni mirni kad mu ona nijemo govori da mu vjeruje. 

Na tek jedan okrzaj njegovog glavića s Petrinom vrelom kožom, trnci su prostrujali njegovim tijelom i poharali ono malo zdrave pameti što mu je ostalo. 

Grešno zadovoljstvoWhere stories live. Discover now