Grešno zadovoljstvo

28. poglavlje

"Dragi putnici, nadamo se da vaša mašta radi svašta, ali vjerujte da zanimljive situacije tek slijede." 

-kapetan broda Grešno zadovoljstvo 

"Kako to mislite?" Tomislav se namrštio i pogledao u ljigavog detektiva koji je u zadnjih dvadeset i tri minute rešetao pitanja kako bi udario u Tomislavov oklop, skršio ga i optužio ga za Mihaljevićevu smrt. 

"Vi i Igor niste bili samo neprijatelji, zar ne?" ljigavac je nastavio. Tomislavu je došlo da lupi šakom o stol koliko ga je taj čovjek živcirao. Nije bio uopće ugodan i bilo mu je jasno o čemu je Mario pričao, a na što se Petra hihotala. 

"Kao što vam ponavljam zadnjih desetak minuta, inspektore, Igor i ja smo bili poslovni partneri. Da, nismo se slagali, svađali smo se, a ona snimka je sve dokazala. Moj otac je te večeri branio svoju ženu, a ja majku. Mi smo časna obitelj i koliko nam se Mihaljević ne sviđao, ja nisam dao da se on ubije", ponovio je Tomislav po sedmi put. Stvarno je trebao Stjepanu dopustiti da bude kraj njega, ali je mislio da će moći izaći na kraj s nametljivim inspektorom koji je ustvari veliki egomanijek. 

"Kako god vi kažete, gospodine Kovač, ali postoje snimke..."

"I vi na temelju tih snimaka koje su postavljene na internet prije nekoliko godina možete zaključiti da sam ja sada, prije dva dana, dao da se Igor ubije? Je l' vi sebe slušate?" Tomislav je odvratio oštro i nemilosrdno. Ljigavac mu je dizao živce, ali nije želio pokazati prekomjernu iznerviranost jer će ljigavcu samo dati povoda da ga nastavi izazivati. 

"Isto tako je Igor bio pretučen. U to vrijeme ste bili u Hrvatskoj", nastavio je ljigavac po svojem. Tomislav je uzdahnuo. Mario mu je rekao da su i on i Petra lagali inspektorima što se tiče tog djela. Nije ih mogao kriviti, željeli su ga zaštititi. "Da, ja sam ga pretukao", mirno je rekao. "Ali s dobrim razlogom." 

"Kojim to?" ljigavac je zainteresirano upitao. Oči su mu zlobno bljesnule, a usnice su mu se izvijale u nepostojeći simpatični osmijeh. Tako je želio skinuti taj osmijeh desnim krošeom pa da ga inspektor zapamti. 

"Zbog njega je Petra Bošnjak zamalo silovana, a onda joj on nije dao mira svojim uhođenjem. Mogu vam poslati papire i snimke na kojima se vidi da njegovi ljudi prate Petru Bošnjak i Maria Kralja i da su im bili na svakom koraku. A kako se Igor nije želio maknuti od Petre jer je smatrao da jedino on ima pravo polagati prava na nju, ja sam ga lijepo upozorio da se makne od nje. Mogu vam poslati i snimku tog razgovora. Lijepo sam ga upozorio, ali kako on nije maknuo svoje ljigave pipke iz Petrine blizine, ja sam ga posjetio i pretukao. Ali ako vi i dalje smatrate da je Igor posve nevin u ovoj priči, te večeri nije bio niti malo nevin. Želite li vidjeti dokaz njegove nepostojeće nevinosti?" Tomislav je podigao obrvu. Ljigavcu je splasnuo osmijeh, a onaj drugi inspektor se uspravio na svojoj stolici i ozbiljno, kratko rekao: "Pokažite nam." 

Tomislav se ustao. Skinuo je sako, odložio ga na stol pa olabavio kravatu. Zatim se i ona pridružila sakou. Izvukao je košulju iz crnih hlača. Ljigavac je pogledom upijao kako Tomislavovi prsti posežu za gumbovima i polako otkopčavaju tamno plavu košulju. Otkrivao je lijepi primjerak muškog torza kakvog su imali grčki antički junaci. Ljigavac je osjetio kako mu se lice crveni od bijesa, a para samo što nije počela izlaziti na uši.  

Pokazao je bok i ožiljak od uboda. "Ubo me staklom. U tom beznačajnom ubodu korišteno je više nakana nego što vi mislite, gospodine inspektore", ljigavcu je govorio. "Rana je bila poprilično duboka i korištena su četiri šava." 

Tomislav je vidio kako se ljigavac namrštio. "To i dalje ništa ne dokazuje. Mogli ste zadobiti tu ozljedu negdje drugdje." 

Smiri se, Tomislave. Smiri se ili će biti velikog sranja. "Dat ću vam broj doktora koji me je šivao tu večer, a mislim da čak i postoje kamere u zgradi gdje je Mihaljević živio. Možda je čak imao kamere i u svojem stanu. Jeste li to možda provjerili, inspektore?"