Bezuvjetna Ljubav

16.DIO

Ustala sam se u šest sati jer je Vida donio svoju kornjaču.

"Jele čuvaj je kao oči u glavi."

"Hoću,ne brini."

***
Ukrcavamo se u autobus i krećemo.
Dok smo putovali pogledala sam u torbu da vidim gdje je kornjača. O Bože moj gotova sam. Nema je.

"Josipa nema kornjače."-rekla sam Josipi dok sam prebirala po torbi.

"Kakva kornjača?"-upitala me zbunjeno.

"Vidina. Jao ubit će me."

"Ja idem ostalima reći,a ti je potraži oko stožera."

"Ajme idem. Ako je Čačić vidi,prvo će ubiti nju,pa Vidu,pa mene."

Došla sam do prvih sjedala gdje su sjedjeli izbornik,treneri,doktori...

"Jelena što si izgubila?"-upitao me Čačić.

"Ovaj... Naušnicu ne mogu je nigdje naći."

"Kako kad imaš dvije na ušima."-upitao me zbunjeno.

"Ma druge. Zlatne,poklon su mi od moje bake,puno mi znače."-jao kako lažem.

"Evo pomoć ću ti."

"A ne treba. Našla sam ih."-rekla sam i ubacila kornjaču dok je Čačić nije vidio.

Vratila sam se na svoje sjedalo k Josipi.

"Jesi je našla?"-upitala me.

"Hvala Bogu jesam. Čačić me skoro otkrio."

"Jesi sretna."

Ubrzo smo došli u hotel i predala sam Vidi njegovu kornjaču.

"Jele hvala ti puno. Nikad ti ovo neću zaboraviti."

Samo sam se nasmijala i otišla u svoju sobu. Tamo sam bila s Josipom i Vanjom.
Raspakirala sam se i odlučila sam otići do Marka.

"Cure odoh do Marka."-rekla sam i ustala se.

"Znači u vezi ste."-Josipa je znatiželjno upitala.

"Da riješili smo to."

"Ajde nek vam je sa srećom."-rekla je Vanja.

Izašla sam iz sobe i otišla do Markove.

"Bok ljubavi. Što radiš?"-pozdravila sam ga i poljubila ga.

"Ma evo ništa."

"Gdje su ostali?"-rekla sam,a onda je Vida ušao u sobu.

"Hello."-pozdravio nas je i sjeo na svoj krevet.

"Čemu taj zagonetni osmjeh?"-upitala sam ga.

"Ma evo ništa. Jednostavno sam sretan."

"Ahaa,kao da ti vjerujem."

"Ne moraš."

"Ljudi idem vam ja."-rekla sam i pozdravila ih.

***
"Koliko još moramo hodati?"-upitala me Josipa dok smo tražili svoja sjedala na stadionu.

"A evo ih."-rekla sam i sjele smo.
Utakmica je ubrzo počela.

Tijekom utakmice nije se ništa događalo i išlo se u produžetke.

"Uff ovo će biti teško."-rekla je Josipa i uzdahnila.

"Ma ajde naši dečki će to srediti."-rekla sam.

Produžetci su ubrzo počeli. Ništa se nije događalo do 117 minute. Tada je Perišić opucao po golu. Već smo mislile da je lopta ušla i počele se veseliti. Ali ne. Portugalci su pošli prema našem golu. I zabili su. Nažalost.

"A nek ide sve u tri kutije šibica."-Josipa je uzdahnila.

Do kraja nije bilo golova i Portugalci su pobjedili.
Sišle smo dolje na teren. Ja sam ugledala Marka koji po terenu lutao. Kada me je vidio potrčao mi je u zagrljaj.

"Nema veze ti si za mene najbolji."

"Idem u svlačionicu presvući se."-rekao je i zaputio se prema njoj.

Pričekala sam ga. Odjednom mi se zacrnilo ispred očiju,ali došla sam sebi brzo. Kada dođemo idem odmah kod doktora na pregled.

Marko je brzo izašao,otišli smo u autobus i zaputili se u hotel.