Bezuvjetna Ljubav

23.DIO

"Jelena što je bilo?"-upitala me.

"Pogledaj."-pružila sam joj novine,a ona je zaprepašteno gledala.

"Ovo ne može biti istina."-rekla je i sjela na kauč.

"Itekako je. Zaboravio me."-rekla sam i suza mi je skliznila niz lice.

"Ne brini,sve će doći na svoje."-rekla je i zagrlila me.

"On je nastavio svojim životom,a ja ću sa svojim. Moram."

"Nešto ona peklja. Marko sigurno samo utjehu traži u njoj."

"Nek je on sretan,ja ću se snaći. Nastavit ću s faksom,završit ću i zaposlit se. Uspjet ću."

Marko P.O.V.

Došao sam s treninga i sjeo u stan. Ne izlazi mi iz glave Jelena. Ne mogu nastaviti,kao da me nešto koči. Imam osjećaj da je i dalje živa,ali nažalost to nije moguće. Da je bar to istina.
Odlučio sam otići s Mariom na večeru. On mi puno pomaže nakon onoga što se dogodilo.

Obukao sam se i izašao iz stana. Došao sam do našeg restorana i on me već čekao.

"Dobro si se sjetio doći."-rekao je.

"Znaš mene uvijek kasnim."

Naručili smo i ubrzo nam je konobar to donio.
Večer smo proveli veselo.

Kasnije smo otišli malo prošetati u naš park gdje skoro uvijek nema nikoga. Uzeli smo pivo o sjeli na klupe.

"Fali mi."-odjednom sam progovorio.

"Fali nama svima,pogotovo tebi. Bila je uvijek osoba koja je svu tugu tjerala svojim osmjehom."

"Ne izlazi mi iz glave. Hoću nastaviti,ali ne mogu."

"Nije jednostavno zaboraviti voljenu osobu."

"Da sam bar umro s njom."

"Ne govori to,znaš kome bi sve falio. Svojim roditeljima,sestrama,meni,prijateljima..."

"Nesretan sam."

"Ima Boga,znat ćeś i ti za sreću."

"Nemam više volje ni za čim osim za nogometom."

"Misli pozitivno i bit će tako."

***
Danas sam se prebacila na novi faks i nastavit ću. Kad i on može,mogu i ja.

Vratila sam se kući i Jessie je pripremila ručak.

"Jedi sa mnom,ne volim sama jesti i molim te ne ponašaj se kao da si mi sluga."

"Jelena to je moj posao. Idem po pribor."

Otišla je po pribor i došla do mene.

"Jessie nešto ću ti reći. Ti nisi moja sluga,ja ću ti uvijek pomagati. Večeras zajedno radimo večeru. Dogovoreno?"

"Dogovoreno."

Pojele smo i počele piti kavu. Razgovarale smo i smijale se nakon dugo vremena.

"Gdje je Melanie?"-upitala sam je.

"Eno je kod kuće."

"Zašto se vas dvije ne preselite ovdje. Ne volim biti sama u ovakoj kući."

"Ne bi htjele biti na smetnji."

"Naprotiv,slobodno dođite."

"Hvala ti puno. Bila sam kuharica i spremačica kod mnogo osoba,ali ti si najbolja i najplemenitija osoba koju poznajem."