22.DIO

625 22 0
                                    

Trenutno sam u svojoj sobi s Melanie i pletem joj pletenice i sređujem je jer ide na neku zabavu.

"Jel ti se sviđaju?"-upitala sam dok sam joj ogledalom pokazivala pletenice.

"Predobro je."

"Želiš li da te našminkam?"

"Može,ali nemoj previše znaš kakva je mama."

"Neću,ne brini."

Našminkala sam je.

"Prelijepo šminkaš."

"Hvala."

"Zašto si ti došla ovdje?"

"Duga priča."

"Ja imam još sat i pol da je ispričaš."

"Imala sam dečka koji se zvao Marko,onda sam dobila leukemiju i išla na operaciju. Tamo me otela njegova bivša. Onda me ona poslala ovdje k vama i zaprijetila ako ikako pokušam doći do njega da će mu nauditi."

"Nemam riječi."

"Znam i meni zvuči nevjerovatno."

"Jel taj Marko zgodan."-upitala me i izmamila osmjeh na moje lice.

"Pokazat ću ti slike dođi."-rekla sam i uzela mobitel i pokazivala ih.

"Stvarno je prezgodan,on se bavi nogometom?"

"Da je,igra za jedan klub u Italiji."

"Moramo nekako doći do njega."

"Dala bih sve da ga vidim i da zna da sam živa."

"Čekaj,pa ja za dva mjeseca idem u Italiju na odmor."

"U koji grad ideš?"

"Torino."

"Pa on je tamo."-rekla sam i skočila s kreveta od radosti.

"Imam ideju. Možeš mu napisati pismo i ja ako ga uspijem naći,dat ću mu ga."

"Može,super ideja."

***

Sjedim na terasi na svježem zraku.
Razmišljam gdje je Marko,što radi,misli li na mene. Morilo me tisuće pitanja. Mrzim sudbinu koja nas je razdvojila,koja je našu ljubav razorila.

Iz mog razmišljanja trgnila me Jessie.

"Samo se upropaštavaš. Smiri se sve će doći na svoje. Samo vjeruj i budi strpljiva."

"Jessie ne mogu ja više to. Na izmaku sam snaga. Živim kao da ne živim."

"Imaj još malo snage,put je trnovit,ali plodovi će biti slatki."-rekla je i zagrlila me.

Tina P.O.V.

Došla sam u Torino. Marko je već tamo stigao prije dva dana.
Ostavila sam svoje stvari u hotelu i krenila prema Markovom stanu. Došla sam do njegove zgrade i vidjela nekog čovjeka koji sjedi na klupi. To je Marko. Iz aviona bih ga prepoznala. Došla sam do njega i pozdravila ga.

"Odkud ti ovdje?"-upitao me.

"Došla sam ovdje jer sam dobila posao. Živjet ću ovdje."

"Aha."-rekao je bezvoljno.

"Kako si ti? Čula sam što ti se dogodilo. Žao mi je."

"Dobro sam koliko mogu biti."

"Ako ti treba bilo kakva pomoć ili nešto uvijek mi se možeš obratiti."

"Hvala."-rekao je i zagrlila sam ga.

"Sada idem,nadam se da se vidimo."

"Vidimo se."-rekao je,a ja sam otišla u svoj hotel.

***

Probudila sam se oko osam sati i sišla u hotel na doručak. Na stolu sam vidjela novine na čijoj naslovnici smo bili ja i Marko. Zlobno sam se nasmješila. Upravo sam se sjetila da jedan moj čovjek ide u New York i da te novine donese Jeleni.

Jelena P.O.V.

Sjedim s Melanie i prepričava mi kako joj je bilo na zabavi. U našem razgovoru prekinio nas je čovjek koji je donio neke novine.
Šokirala sam se kad sam na naslovnici vidjela Marka i Tinu u zagrljaju. Ali još više šokirao me naslov.

Marko Pjaca je nakon iznenadne smrti svoje djevojke našao novu ljubav?

"Jelena što je bilo?"-upitala me.




Hvala svima koji čitaju ovu priču! Objavila sam još jednu koja se zove 'zauvijek tvoja'
Ako imate vremena bila bih vam zahvalna da je pogledate❤❤❤❤❤

Bezuvjetna LjubavHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin