Bezuvjetna Ljubav

21.DIO

Tvoje ime čuvam tu duboko u srcu
Spomenem te samo kad me ne čuju
Čuvam te u duši kao pjesmu najdražu
Mada već odavno nisi tu

A nudio sam srcu neke druge ljubavi
Varao ljepotom samo da zaboravi
Al ne vrijedi vjeruj mi
Srce se neda varati
Srce k'o srce
Uvijek je pitalo gdje si ti.....

Tina P.O.V.

Sjedim i gledam ovu Markovu kuju kako spava nakon operacije. Sada ja stupam na scenu. Zavest ću Marka,a ona će ga zamrziti. Neću joj dozvoliti da mi ga opet otme.

Doktor je upravo izašao iz njezine sobe.

"Kako je?"-upitala sam ga.

"Dobro je podnijela operaciju. Brzo bi se trebala probuditi."

"Odlično,može li se k njoj?"-upitala sam ga.

"Može,izvolite."

Ušla sam u njezinu sobu i sjela na stolicu koja je bila do kreveta. Samo sam je gledala.

"Marko,Marko...."-šaputala je.

"Nećeš ga nikad više u životu vidjeti."-zaprijatila sam.

Ona se probudila.

"Gdje sam ovo,što je,gdje su moji?"-upitala je milijun pitanja.

"U bolnici si nakon operacije. A što se tiče Marka njega više nećeš vidjeti."

"Kako? Zašto?"

"Idemo u  SAD. Zapravo ti ideš. On te smatra mrtvom,nećeš mi ga opet oduzeti."

"Kako,gdje su doktori?"

"Samo nekome nešto reci,Marko će biti mrtav jel ti jasno?"

"Ne možeš mi ga uzeti."

"E bome mogu,a ti samo nešto pokušaj požalit ćeš što si se rodila. Dokazat ću ti da te nije volio i da te nikad neće voljeti."

"Nemoguće."-prošaputala je.

"Ja sada idem. Zapamti što sam ti rekla."-uzela sam torbicu i otišla.

Jelena P.O.V.

Probudila sam se nakon operacije. Tamo me dočekala Tina. Ne znam što želi od mene i Marka,ali neću joj ga tako lako pustiti.

Iz mog razmišljanja trgnio me doktor koji je ušao u sobu.

"Gospođice Jelena odlično se opravljate i već sutra ujutro možete doma."

"Hvala vam i doviđenja."

***
Upravo izlazimo ja i Tina iz bolnice. Idemo u New York,ali protiv moje volje.

Ulazimo u avion,ali sa mnom ne ide Tina,ona ostaje u Zagrebu.
Ušla sam u avion i sjela na svoje mjesto. Smjestila sam se i zaspala.

Iz mog razmišljanja trgnio me glas koji je rekao da smo stigli u New York.

Iskrcala sam se iz aviona i uputila prema adresi koju mi je napisala Tina.

Došla sam do te kuće koja je bila prepuna zaštitara. Ušla sam i u njoj me dočekao neki stariji čovjek.

"Izvolite."-rekao je i ušla sam u kuću. Sjela sam na kauč,a i taj čovjek za mnom.

"Gospođica Tina me zadužila da vas čuvam i molim vas bez ikakvih pokušaja da pobjegnete. Naša domaćica Jessie će vam pokazati sobu."

Do mene je došla jedna žena četrdesetih godina.
Uspele smo se uz stepenice i krenile prema mojoj sobi.
Ušla sam u nju i odložila kofere.

"Što tebe dovodi ovdje?"-upitala me.

"Tina me poslala ovdje,imala sam leukemiju i otela me od moje ljubavi."

Tako smo nastavile razgovor i saznala da ima jednu kćer od 14 godina koja zna često doći ovdje.

"Tebe je stvarno velika nesreća zadesila u životu."-rekla je nakon što je čula moju životnu priču.

"Sve bih dala da ga opet vidim. Da bar zna da sam živa."

"To bi bilo lijepo,ali ne možemo ni prstom pomaknit od svih ovih zaštitara."

"Najviše me strah da on padne pod njezin utjecaj."

"Vaša ljubav je jaka,vi to možete prebroditi."

"Iskreno se nadam."