Djevojka sa krilima |✓

15. dio

A/N

Guess whos back? :)
Nije me bilo neko vrijeme ali hey! Evo novog nastavka, sve je super....spustite noževe *nervozan smijeh*.

*********

Emma je kimnula glavom prema Liamu i pogledala me.

"Hoćeš li tu samo stajati ili idemo?" Nije ni čekala odgovor nego je počela hodati u suprotnom smijeru od ostalih. Shvativši to kao znak da je slijedim krenula sam za njom. Morala sam malo potrčati da dostignem njen brz hod.

"Um..gdje idemo?" Upitala sam je i mentalno se šlopila zbog toga kako je nervozno moj glas zvučao.

Krajičkom oka me pogledala i nastavila hodati.

"Idemo na stražnji ulaz. Tamo je prostorija u kojoj je sva električna instalacija, kućište i doslovno gdje je sve donekle povezano. I naravno znajući kakav idiot si tamo te vodim jer bi se zasigurno izgubila." Zavrišila je s kolutom očiju.

Suzila sam oči na nju.

"Zašto imam osjećaj da me ne voliš previše?"

No ona nije ništa rekla. Usne su joj se podigle u malen osmijeh no to je bilo toliko kratko da sam to moguće zamislila.

Ubrzo smo došli do vrata na kojima je bila brava. Električna brava.

"Evo nas. Nadam se da nisi toliki retard i da znaš što dalje. Doviđenja." Dala je širok osmijeh i okrenula se na peti.

"Uhhhh..." okrenula sam se prema vratima. Dobro. Mogu ja ovo.

Prišla sam bliže i dotakla bravu. Svjetlo je zasvjetlilo zeleno te sam ušla. Vrata su se iza mene zatvorila s praskom te sam poskočila. Bio je potpun mrak te sam osjetila trnce.

Jezivo...

Osjetila sam energiju kroz sebe te su se svjetla upalila. Nasmijala sam se. Dobro. Idemo negdje.

U prostoriji je bilo nekoliko računala te televizor s druge strane.

Oke...

Napravila sam par koraka naprijed i zatvorila oči. Nakon par sekundi sam uspjela osjetiti električnu energiju oko sebe te vizualizirati svaku električnu instalaciju u zgradi.

Tko bi rekao?

Fokusirala sam se na alarm i kamere. U glavi mi se pojavila slika svake kamere u zgradi i ono što snimaju.

Ugh..pre rano je za ovo.

Alarm je isključen. Gotovo.

Kamere....

Prateći struju u žicama, u glavi vidjela sam gdje se sve slike kamere i njihovi signali susreću. Prekinula sam vezu. Gotovo.

Trenutno sam samo ja koja može vidjeti što kamere emitiraju. Zapravo je jezivo koliko se ovo sve osjeća...prirodno.

Prije par sati nisam ni znala da ovo mogu, a sada slijedim čudne instinkte i doslovno imam cijelu zgradu u šaci.

Zanimljivo....

Trgnula sam se iz misli kad sam vidjela nekog u hodniku zgrade. Visok, mišićav, u uniformi.

Naravno da imaju čuvare.

Listala sam po slikama kamera i za koju sekundu sam uspjela pronaći Miju.

Hodala je po hodniku, gotovo neprimjetna, nebih ni znala da je to ona da nisam vidjela kako je telekenizom podigla vazu koju je srušila čas prije nego se razbila na pod.

Kut usana mi se podigao. Ima sreće.

Složila sam slike kamera tako da su tvorile cijelu sliku za pojedin kat. Namrštila sam se kad sam osjetila laganu glavobolju.

"Kako ide?" Gotovo sam izgubila koncentraciju kada sam čula glas u glavi, to jest kod uha.

"Prepao si me. Idiote. I ide OK za sad. Vidim cijelu zgradu kroz kamere te je alarm očito isključen." Rekla sam na što se Jay nasmijao.

"Cool. Eeee vidiš mene? Mašem." Rekao je kao uzbuđeno dijete te sam vidjela na snimci drugog kata kako netko maše po zraku kao luđak. No prestala sam se smijati kad sam vidjela nekog kako dolazi prema njemu.

"Nebih voljela kvariti zabavu Jay ali ćeš uskoro imati društvo." Rekla sam na što je prestao mahati i brzo skočio u mračan kut iza vrata.

Bila sam u pravu jer je sekundu poslije čuvar ušao u ured. Nešto je promumljao i zatvorio vrata za sobom izlazeći van.

"To je bilo blizu. Uh. Dap. Nego bolje da se vratim na posao. Adios." Rekao je i počeo kopati po stolu nasred ureda.

"Adios." Promumljala sam. Pažnju su mi skrenule dvije figure.

Jake i Liam. Oni su kopali po ogromnom uredu na najvišem katu. Ured je bio stvarno ogroman. Ogroman TV na zidu, kauč s druge strane i uredan stol sa kompjutorom po kojem je Liam trenutno tipkao. TV? Namrštila sam se. Dobila sam ideju.

Jake se nalazio točno ispred televizora, odlučila sam se malo zabaviti, nadajući se da će shvatiti na što cilaljam.

Televizor je najednom došao u život. Upalio se prikazujući bijel ekran. Jake je poskočio te sam vidjela da je nešto rekao na što ga je Liam zbunjeno pogledao, pa zatim televizor.

Liam je došao do Jakea te su zajedno i mogu dodati zbunjeno gledali u televizor. To jest sve dok Jakeov izraz lica nije popratio oooooohhhhh izraz te se okrenuo prema kameri u kutu prostorije i podigao prst u zrak. Liam, svativši što se dogodilo uputio je oštar pogled prema kameri te krenuo nazad prema stolu.

Neeee.

Televizor je počeo žmigati u svim mogućim bojama te je Liam zastao i okrenuo se prema njemu.

Shvatio je. Nasmijala sam se.

Brzo je došao do televizora te počeo gledati oko njega. Jake je shvatio te je primio televizor.

Sve dok nisu pritisnuli tipku na daljinskom.

TV se pomaknuo u desno te otkrio nešto iza sebe.

Sef. Bingo.

*************

A/N

Samo brzo pitanjce. Koliko vi mislite da mi se pisanje popravilo od početka knjige do sada?