Djevojka sa krilima |✓

17. dio

Probudila sam se osjetivši zrake sunca na mom licu. Namštila sam se i okrenula. No čim sam čula zatvaranje ulaznih vrata svoje kuće oči su mi se širom otvorile te sam izletjela iz kreveta. Polagano sam koračala stepenicama sve dok nisam došla do kuhinje. Pogledala sam prema vratima i dnevnoj kuhinji te odahnula kad sam vidjela da je sve na svom mjestu. 

"Hej." Čula sam iza sebe i vrisnula. Zatvorila sam oči i krenula udariti tkogod je iza mene. No kad sam otvorila oči vidjela sam da je taj netko ulovio moju ruku. Kad sam povisila pogled našla sam se u lice sa Jakeom. Čim je vidio moje lice prasnuo je u smijeh.

Stisla sam zube u bijesu i ispustila struju u njega. Ovaj put je to bio on tko je vrisnuo. Pao je na pod, no nastavio se smijati. Ja sam prekrižila ruke preko prsa i buljila u njega stisnutih šaka. No kad mi je pogled pao na njegovu kosu stavila sam ruku na usta da se ne nasmijem.

Nakon pet minuta se smirio i polagano ustao. Nakon toga je obrisao suze koje su mu se slijevale niz obraze.

"Wow. Ovako se nisam dugo nasmijao." Rekao je i ispravio se. Ja sam prsnula u smijeh.

"Zašto se smiješ?" Pitao je i gledao me kao da sam luda. No ja sam u nemogućnosti da išta kažem pokazala na njegovu kosu. On je brzo odtrčao, vjerojatno u kupaonicu ili gdje da nađe zrcalo. Meni su koljena popustila te sam se naslonila na zid. 

"AAAHH Leah! Što..Gahh." Na njegov vrisak sam se brzo uozbiljila. Prije nego me što god je doletjelo prema meni uspjelo pogoditi, sam stvorila zračni štit. Predmet je udario i pao na tlo razbivši se. Pogledala sam na predmet, tojet ono što je bilo ostalo od njega.

"Stvarno? Vaza?" Zavikala sam.

"Uništila si mi kosu!" Zavikao je nazad. Okrenula sam očima.

"To je samo elektricitet. Smiri se! Usto zaslužio si jer si me gotovo prepao na smrt!" Rekla sam i ustala. 

"Govoreći o tome, što ti uopće radiš ovdje?" Pitala sam i otišla do frižidera. 

Moram u kupovinu.

Iskopala sam tri jaja i ulje. 

"Ovi su imali nekog posla pa su mene izglasali kao dadilju." Rekao je i pojavio se kod stola, opet me prepavši.

"Prestani me plašiti! I zašto bih ja uopće trebala dadilju?" Pitala sam i razbila jaja u tavu.

"Uuu što radiš za jesti?" Čula sam da je pitao i okrenula sam očima.

"Ništa za tebe. I odgovori na pitanje." Odvratila sam.

"Koje pitanje?" Okrenula sam se i on me gledao s nevinim izrazom lica. Suzila sam oči na njega.

"Zašto trebam dadilju?" Ponovila sam pitanje, iako sam znala da me dobro čuo prvi puta.

On je digao ruke u znak predaje. "Liam je rekao da netko treba ostati paziti na tebe. Mene su izglasali jer on nije mogao ostati jer je vođa tima, a usto nismo bili sigurni koliko i vi dugo ostali a da se ne pobijete." Rekao je.

Stala sam i razmislila.

"To ima veze s onim što ste pronašli zar ne?" Pitala sam nakom par sekundi. Bilo je očito. 

Kad sam ga pogledala on je gledao kroz prozor. Namrštila sam se. Nešto skriva. Pogledao me na ten no kad me je našao da gledam u njega, skrenuo je pogled. Okrenula sam očima i nastavila peći. Da barem mogu čitati misli.

Ne brini. Saznat ćeš uskoro vjerujem.

Zastala sam i skoro ispustila vilicu. No brzo sam se pribrala u strahu da Jake nešto ne primjeti.

Tko si ti? I kako to misliš da ću saznati uskoro saznati? I o čemu ti to točno govoriš?

Pitala sam u svojoj glavi, no glas više nije odgovarao. Glas sam naravno prepoznala. Nije prvi put da sam ga čula. Divno, sad sam još više zbunjena. Stisnula sam zube u frustraciji.

Što su to točno pronašli o meni a da ja ne smijem znati? I zašto Liam misli da trebam 'dadilju'? Zadnji put kad sam provjerila on bi ako bi mene netko napao sjeo na pod i počeo jesti kokice. Ispuhnula sam zrak iz frustracije. 

Maknula sam tavu sa štednjaka i stavila je na stol. Uzela sam vilicu i počela jesti direktno iz tave. Kad je Jake primjetio da sam za stolom pogledao me i pogled mu je pao na tavu. Pogledao me sa nevjericom.

"Hej! A gdje je moje? I ja hoću jesti." Počeo se žaliti. Uputila sam mu smrtan pogled i zašutio je, dureći se. Kad sam ga pogledala drugi put, gledao je u stol zamišljen. Ispraznila sam tavu u nekoliko minita i oprala je. Jake se trgnuo iz misli i pogledao ispred sebe. Kad je primjetio da ja tamo više nisam bila počeo je 

"Što..Kako? Gdje?" Trepnuo je. Okrenula sam očima. 

"Magija." Rekla sam i otišla u svoju sobu ostavivši ga zureći. 

Kad sam došla u svoju sobu, pospremila sam krevet i otiša u kupaonicu da se spremim za dan.

*************************

Izašla sam iz kupaonice i počela tražiti svoj ruksak po sobi. Došla sam do zaključka da trebam pospremiti svoju sobu. Nakon deset minuta potrage bila sam spremna odustati. Odkotrljala sam se od ispod kreveta i ustala.

"Uggghhh gdje je?" Isfrustrirana sam odmahnula rukom i zalupila vratima. Oči su mi se raširile.

"Stvarno?" Rekla sam i digla ruke u zrak.

"Što? Što?" U sobu je uletio Jake s kuhačom u ruci. Ja sam se zaledila od iznenađenja i gledala u njega.

"Jel to...znaš što. Nema veze." Odustala sam i otišla iza vrata i uzela svoj ruksak. Iz njega sam iskopala novčanik i izašla iz sobe. 

"Hej! Gdje ideš?" Pitao je Jake iz moje sobe.

"U dućan. I izlazi mi iz sobe!" Rekla sam i zatvorila vrata za sobom. 

****************************

Brzim korakom sam hodala pločnikom. Ogledavala sam se okolo sebe. Ulica je bila relativno prazna. Nasmješila sam se kad sam sam vidjela malenu djevojčicu koja je hodala sam svojom majkom. Ispred njih je trčao malen bijeli psić.

Trepula sam i okrenula se. No nije iza mene bilo ničeg. Srce mi je počelo brže lupati.

Stresla sam glavom i nastavila hodati. Samo sam paranoidna. Hodavši sam gledala u pod. Kada sam vidjela da sam blizu dućana odahnula sam. Iskreno, malo mi je žao što Jake nije krenuo samnom. No osmjeh mi je nestao s lica.

U daljini, iako malo mutno, vidjela sam poznatu visoku osobu. No čim sam trepnula nestala je te jedino što mi je ostalo u sjećanju su bile njegove crne oči i zloban osmijeh. Stresla sam se od jeze i ušla u dućan, još uvijek se osjevšavši kao da netko ima pogled na meni.