Djevojka sa krilima |✓

32. dio

Cjela je zgrada bila u žurbi. Doslovno.

Trenutno sam bila s Liamom i Jayem u Majinom uredu.

"Ovako. Idemo brzo. Liam i Jay, vi znate gdje trebate biti. Ostatak vaše ekipe je već tamo. Krenite što prije, Leah s vama. Sad ste svi jedna ekipa, jasno?" Maja je pitala. Svi smo kimnuli.

Zanima me je li i sad Jagoda onako vesela i hiperaktivna.

"Dobro. Krenite odmah. Prijevoz vas već čeka. Druge jedinice su već na putu. Ostali su u zgradi i čekaju moje upute, što me podsjeća da moram ići." Rekla je i požurila van ureda ispred nas. Mi smo žurno hodali za njom.

"Na svu sreću centar zbivanja je u doslovnoj pustari. Nema ljudi nema civilizacije. Što znači da neće biti ljudskih žrtava." Maja je žurno govorila.

Pustara? Zanimljivo.

"Ispod pustare se nalaze podzemni tuneli. Sve u svemu to je glavno mjesto gdje Bića tame žive. Dakle zadatak je jednostavan." Maja je rekla i naglo stala. Okrenula se prema nama.

"Morate se rješiti njihovog kralja."

Dala nam je pogled i nastavila hodati. Do nas je došao stariji agent. "Sljedite me."

I opet smo počeli sljediti. Ko pačići.

"Idemo do vašeg vozila." Agent je rekao. Vodio nas je kroz tamno obojan metalan hodnik do metalnih vrata. (Imam dojam da je sve u ovoj zgradi metalno.)

Kad su se vrata otvorila pogled nam je pao na gomilu vozila koja su se nalazila u prostoriji. Agent je samo nastavio hodati. Ubrzala sam korak.

Došli smo do crnog kombija. Otvorio je vrata straga. "Unutra se nalazi sve što vam treba da se naoružate. Obucite se u odjela koja se nalaze unutra."

Liam I Jay nisu tratili trenutak nego su brzo ušli. Ja sam požurila za njima. Stražnja strana kombila je bila prazna sa dosta mjesta za nas bez da se moramo gurati. Po površini stropa i sastrane je bilo obješeno oružje. Skroz na kraju su bile tri sportske torbe, na svakoj ime.

Liam je svakom dobacio svoju torbu. "Presvucite se."

On i Jay su se odma počeli svlačiti te sr nisam usudila reći koliko mi je bilo neugodno.

Otvorila sam torbu te sam se presvukla što brže moguće. Unutra je čak bila i gumica te sam svezala kosu u rep.

"Ovako." Liam je počeo kad smo se svi smjestili. "Prva stvar koju ćemo napraviti kad dođemo tamo jest pronaći ostale. Nakon toga se podjelimo u parove i idemo u tunele." Pogledao nas je te smo kimnuli glavama.

"Dobro. A sad uzmite što vam treba od oružja." Rekao je i automatski počeo uzimati i slagati sve što mu je trebalo.

Primjetila sam da su sastrane bili posloženi drveni šiljci. U misli mi je došao dan prije  nego smo došli do Agencije i borba u šumi.

Sa zida sam uzela pištolj i dva noža. Ni sama neznam što točno držim u rukama.

"Znaš li uopće kako to koristiti?" Pitao je Jay.

Stresla sam glavom uz osmjeh.

"Naravno da ne." Uzdahnuo je Jay.

Kad sam to uzela ponovo sam sjela.

"Leah." Jay me dozvao. Zarotirala sam se prema njemu.

"Da?"

"Svi znamo da si totalan antitalent za..doslovno sve. Pa se rađe drži uz nekog od nas, može?" Rekao je.

"Wow. Hvala." Rekla sam ravno.

"Al ne stvarno. Ozbiljan sam." Rekao je.

"Ona bude samnom." Liam je progovorio te sam se okrenula iznenađena prema njemu.

"Stvarno?" Pitala sam šokirana. Liam me pogledao i okrenuo očima.

"Da stvarno. Zar je to tako teško za vjerovati?" Pitao je iziritiran.

"Uh..ali zašto?" Pitala sam opet. Dao mi je smrtan pogled.

"Što? Zar bi s nekim drugim?" Pitao me i orekrižio ruke preko prsa.

"Uh..pa..nebi bilo lo-" započela sam ali me je prekinuo.

"Samnom si u paru. Kraj rasprave." Rekao je oštro.

Zatvorila sam usta i okrenula se u drugu stranu. Dobro onda.

Jay je ovu interakciju gledao s podignutim obrvama.

'Hey.'

Okrenula sam se oko seve prije no što sam svatila da je glas u mojoj glavi.

'Mia?'  Pitala sam.

'Dap. Kad stižete?' Pitala me.

"Za kolko stižemo?" Pitala sam nikog određenog.

"Oko pola sata. Više manje." Jay je rekao.

"Hvala."

'Pola sata.' Odgovorila sam u svojoj glavi.

'Znam. Čula sam. Vidimo se. Čekamo vas oko deset metara od ulaza u tunele. Nebi nas trebalo biti teško ugledati.' Rekla je.

'A što točno se događa?'

'Neznam. Ali je nekakva loša energija posvuda. Čudno je. Doznat ćemo kad uđemo u tunele.'

'Maja je rekla da trebamo ubiti kralja?' Rekla sam što je više zvučalo kao pitanje.

'I mislila sam si. Ali hej, barem će nam onaj tko god to je pomoći, heh? Nego moram ići. Ljudi me počinju čudno gledati.'

'Bok.'

Osjetila sam je kako se povukla iz mojeg uma.

"Mia je rekla da nas čekaju oko deset metara od ulaza u tunele." Rekla sam nikom specifično.

"Dobro."