Djevojka sa krilima |✓

3

OVO JE POGLAVLJE POTPUNO NANOVO NAPISANO. MOŽDA SE SVE NEĆE POKLAPATI S OSTATKOM KNJIGE.

Ew. Kad sam pročitala staro poglavlje mi je bilo zlo. Pogotovo zbog one scene s ormarićem. Vrti mi se u trbuhu.

"Ti si idiot."

To je bila jedini komentar koji je Anna imala na moje natjecanje s Liamom.

"Slažem se." Nadodala je Stela. "On js jedna od najpametnijih osoba u ovoj školi."

Dala sam im uvrijeđen pogled na to. "Što? Mislite da nisam dosta pametna?"

"Idiot." Anna je ponovila i udarila me u ruku. "Znaš na što mislimo."

Okrenula sam očima. Znatiželja mi je trenutno prevladavala strah. Kad sam se rukovala s njim osjećala sam se kao da me stotinu ledenih iglica piknulo u ruku. To nije normalno.

*****

Kad sam došla kući prva stvar koju sam napravila je nazvala Jade. Razgovarala sam s njom kojih pola sata prije nego me natjerala da idem pisati zadaću. I to sam napravila odma nakon sa smješkom na licu. Njen glas me uvijek stavio u dobro raspoloženje.

Nakon toga sam se uputila u kuhinju s namjerom da nešto pojedem. Tek kad sam vidjela prazan frižider sam shvatila da još nisam obavila kupovi z namirnica.

Izgleda da je danas još jedan dan za pizzu.

Nakon što sam se lijepo najela bacila sam se na kauč ispred televizora. Nakon što sam listala po programima vidjela sam da nema ničeg zanimljivog. Odlučila sam odmoriti oči na tren no nesvjesno sam zaspala.

*****

Probudila me zraka sunca na licu i bol u leđima. Ispustila sam neke neljudske zvukove i okrenula se na drugu stranu. No umjesto na toplom krevetu završila sam na podu.

Oči su mi se širom otvorile u šoku.

"Sranje." Promumljala sam teško i protegnula se. Zaspala sam na kauču.

Polako sam ustala s poda. Ramena su me ubijala. Nakon toga sam pogledala na sat koji je visio iznad vrata.

"Duplo sranje."

Što brže sam odtrčala u svoju sobu i počela se preslačiti. Sat počinje za pet minuta. Sat počinje za pet minuta.

Sat počinje za pet minuta.

Vrisnula sam i spotaknula se po hlačama koje sam pokušala navući na sebe.

Kad sam uspjela brzo sam obukla prvu majicu koju sam izvukla iz ormara. Svezala sam kosu i nasprejala se parfemom. Čim su mi patike bile na nogama i torba na leđima letjela sam van prema školi.

Naravno ne doslovno. Mislim da ljudi ne bi dobro reagirali kad bi vidjeli ljudsku osobu s krilima. Ili bi netko išao u ludnicu ili bi mene zatvorili.

Kad sam ušla u učionicu s dvadeset minuta zakašnjenja profesorica engleskog me pogledala kao da sam izjavila da sam joj ubila cijelu obitelj. Izgledala je skandalitizano.

Nakon toga me korila kojih pet minuta i dala mi kaznu nakon škole. Odlično.

S poraženim izrazom lica sam sjela do idiota. Na stolu je bio moj test okrenut naopačke. Začuđeno sam ga pogledala. Bilo mi je čudno što nije pogledao moju ocjenu.

Ako je primijetio da sam sjela, ili to da ga gledam nije odao. Sjedio je kao kip na svom stolcu sa prekriženim rukama i zatvorenim očima.

Skrenula sam pogled s njega i pogledala svoj test. Okrenuvši ga sam odahnula.

Sve točno.

Ogroman osmijeh se proširio mojim licem ozarivši ga.

"Dobila dva?"

Kad sam ga pogledala vidjela sam da već gleda u mene. Lice mu je bilo pasivno, no glas znatiželjan.

Zakolutala sam očima. "Kolko si dobio?"

"Pet." Rekao je kao da je uopće glupo što ga to pitam. Podigla sam obrvu.

"Ja isto."

"Imam jednu grešku." Izlanuo je odjednom kompetitivno. Držali smo pogled par sekundi prije nego sam progovorila. Kut usne mi se podigao.

"Ja imam sve točno."

Na to mu je izraz lica pao te se okrenuo od mene. Ja sam se nastavila smiješiti što ga je još više iziritiralo. Na kraju me pogledao ravno, bacajući noževe u mene očima.

"Stvarno misliš da bi ja dobrovoljno sjedio do tebe?"

S tim riječima je zvonilo. Prije nego sam uspjela odvratiti se pokupio s mjesta i izašao van. Tek sam sad primjetila ljude koji su pogledavali za njim i u mene. Ignorirala sam ih i izašla iz učionice.

Što bi mu to trebalo značiti?

****

Nakon što je posljenastavna kazna završila otišla sam do svog ormarića. Mrmljala sam neku melodiju sebi u bradu kako sam kopala po njemu.

Sljedeće se sekunde se glasno zatvorio i skoro odnio moje prste sa sobom.

"Tko-"

Kad sam se okrenula vidjela sam Liama kako stoji ispred mene,ljut izraz na licu. Oči su mi se raširile u iznenađenju.

"Leah." Započeo je suzivši oči na mene. "Da ne duljim."

Glas mu je postao oštar i sarkastičan.

"O čemu-"

"Ne znam što pokušavaš napraviti. Siguran sam da si čula o meni dosta toga. No pošto si glupa odlučio sam ti ovo osobno reći." S tim riječima je napravio korak prema meni. Osjetivši paniku osjetila sam nakupljanje energije svojih moći koje su bile spremne na obranu.

"Ne pričaj samnom, ne gledaj u mom smjeru i kloni me se. Jasno? Već si dovela dovoljno nepotrebne pozornosti na mene."

Je li ovo zbog dogovora tijekom engleskog? Mislim, znam da je dosta ljudi čulo o njemu do kraja dana..

Prije nego što sam uspjela pitati je otišao. Praktički nestao.

Stisnula sam vilicu i izjurila van iz škole. Bila sam ljuta, tko je on da tako bezobrazno priča? Nije mogao pristojno pitati?

Kako sam hodala to se vjetar pojačavao oko mene, nosivši moju frustraciju uokolo.