Djevojka sa krilima |✓

34. dio

Probudila sam se s ogromnom glavoboljom.

Ležala sam na nečem hladnom na trbuhu. Okrenula sam se na leđa i uzdahnula. Kroz kapke mi je nekakvo svjetlo iritiralo oči.

Jesam mrtva?

Jesu li me oteli vanzemaljci i sad ležim na metalnom krevetu ispod ogromnog svjetla dok putujem svemirom u ogromnom svemirskom brodu?

Tko je uopće nazvao svemirske brodove 'svemirskim brodovima'? Zašto nisu svemirske metalne ptice ili svemirski auti ili nešto?

I gdje sam?

Mislim da bi mogla otvoriti oči da to saznam.

"Hm..vidim da si budna." Dubok glas se zaorio prostorijom. Otvorila sam oči i trepnula par put u nadi da mi glavobolja postane lakša.

Pogledala sam oko sebe. Zastao mi je dah.

Čini se da se nalazim u nekom tipu..prijestolnice?

Izgleda kao interjer crkve, sa hodnikom u sredini i klupicama sa strane. Jedino umjesto oltara na mjestu stoji ogroman tron sa manjim 'tronićima' sa strane.

Kad sam vidjela tko sjedi na tronu sam se zagrcnula i počela kašljati.

"Vidim da me prepoznaješ. Dobro." Opet je progovorio.

To je onaj čovjek s prozora i koji je buljio u mene dok sam išla u dućan.

"Ti si vladar, kralj, što već?" Pitala sam.

Ovo je..hm..

"Neznam što to odaje. Je li tron ili kruna?" Odgovorio je. Suzila sam oči na njega, ne sviđajući mi se njegov odgovor.

Wow. Trebali naći kralja, on našao nas. Ovo je lakše nego sam mislila.

Pročistila sam grlo i ustala s poda. Kad sam ustala zastala sam na tren i pogledala svoje ruke.

"Nešto nije u redu?" Pitao je, zvučeći zabavljen.

"Zar nebi trebala biti vezana ili nešto?"

Podignuo je obrvu na to. "Zar hoćeš da te vežem?"

Trepnula sam. "Ne dobro sam."

"I mislio sam." Nasmješio se. Jeza je prošla kod mene. Nemam dobar osjećaj u vezi ovog. Pogledala sam na pod gdje sam vidjela Liama, još uvjek onesvještenog.

"Angela Leah Rolls, jesam upravu?" Pitao me.

Kimnula sam. Okey. Ovo je još jezivije.

"Odlično." Sada sam dobro mogla vidjeti sve njegove šiljaste zube od širokog osmjeha. Morala sam se spriječiti od toga da napravim korak unatrag.

"Hoćeš li čuti priču?" Pitao me i polagano ustao s svog trona. Opet, ne sviđa mi se gdje ovo ide.

"Uh..ne hvala." Rekla sam i ovaj put napravila korak unatrag. Pogled mi je još jednom pao na Liama.

Ne mogu ga ostaviti. Pogotovo kad ni sama ne mogu otići.

"Ne?" Podignuo je obrvu. "Šteta stvarno. Vjerujem da bi te priča zanimala."

"Sumnjam."

Sumnjam da bi me išta što on ima za reći zanimalo.

"Stvarno? A što ako ti kažem da je o tvojim roditeljima?"

Na to sam se zaledila. Figurativno, ali se osjećalo stvarno.

"Što?" Promumljala sam.

"Dakle, mi bića tame imamo neke osnovne emocije. Mržnja, gnjev, obožavamo varati i prčkati po tuđim mislima. Razmnožavamo se jednostavno. Tu nema ljubavi. Među nama nema mjesta za ljubav." Rekao je oštro ali s gađenjem.

"Kakve veze to ima-"

"Šuš." Ušutkao me. "Ne prekidaj me. Dakle gdje sam stao?" Pravio se da razmišlja. "A da. Sad vidiš, moja sestra, pa ona je bila posebno djete. Zlija, lošija od svih. Čak je i mene skoro ubila par puta kao djete. Ha." Obrisao je lažnu suzu od smjeha ispod oka.

"Ali se nešto dogodilo. Dakle vidiš, kad naše cure ovdje dosegnu određenu dob biraju nekog s kim će imati djete. Više djece bolje. Brojevi su nam  nekako nestabilni od kad ste se vi pojavili." Okrenuo je očima kao da ga sama tema iritira.

"Da skratim priču, odabrala je generala naše vojske, da imamo vojsku nismo toliko jadni, te je krenula da ima djete s njim. Prođe neko vrijeme ovo dvoje se zaljube. HA!" Zavikao je toliko glasno da su mi uha zvonila.

"A sad vidiš." Započeo je i skočio s uzvišenja na kojem se nalazio tron na tlo. "To se ne događa. Kao jednostavno nije moguće. Mi nismo programirani za ljubav. Mislim, odvratno. Nemamo ništa ni u mozgu što bi stvorilo tu 'ljubav'. Vjeruj mi znam, naši pretci su probali i istražili. Idioti." Stresao je glavom.

"Kakve to veze ima samnom?" Pitala sam polako.

"Imaš li ti mozak ili išta? Ili jednostavno neznaš zaključivati? Ugh. Te današnje generacije su sve gluplje i gluplje." Stavio je ruku na srce u stresao glavom.

Ja sam samo nastavila gledati u njega.

Kad je to oučio dao mi je prazan pogled.

"Moja sestra je tvoja majka glupačo!" Zaderao se i bacio ruke u zrak. "Vidi me! Tvoj ujo! Daj ms zagrli!"

Oči su mi se raširile te sam uzela ogroman korak unatrag.

"Ah." Uzdahnuo je tužno. "Nema ljubavi za mene. Imaš sreće što mi i netreba."

"Što se dogodilo s njima?" Promumljala sam.

Trebam trenutak da si skupim mozak.

"Jesi toliko glupa? Stvarno? Jer ako pljuneš još jednu ovakvu odbijam vjerovati da smo u rodu." Rekao je zgađen.

ŠTA SE DOGAĐA?!

Vidjevši moju zbunjenu facu lice mu je palo. "Čini se da ćemo trebati demonstrirati." Uzdahnuo je tužno.

Posegnuo je iza plašta i izvadio mač.

Upalila mi se lampica iznad glave. "Oh."

"Da OH." Rekao je visokim tonom. I napao.