Djevojka sa krilima |✓

9.dio

Prva stvar koju sam primjetila kad sam se probudila jest to da sam natrag u svojoj sobi. Druga stvar koju sam primjetila jest da sam još uvijek u istoj odjeći. Treća stvar koju sam primjetila jest list papira na stoliću pored mog kreveta. Uzela sam papirić i počela čitati (prije prevađati) 'lagano' neuredan rukopis.

Nakon što ti završi smjena u kafiću, nađimo se sa ostalima ispred. Moramo još o nečem razgovarati.

Liam.

Ah naravno... tko drugi.

Kako su uopće znali gdje živim?

Izgužvala sam papir i ustala se s kreveta. Krenula sam prema kuhinji. Pogledom na sat sam vidjela da je šest ujutro. I onda sam se sjetila da imam školu. Divno.

Uzdahnula sam na pomisao škole.

Stavila sam mlijeko na štednjak i uzela mobitel u ruku. Anna je zvala dva puta. Odlučila sam je nazvati kasnije te sada nazvati Jade.

**

Nakon doručka i dugačkog razgovora sa Jade zaputila sam se do škole. Pola devet ujutro je. Putem sam razmišljala o poruci koju mi je Liam ostavio.

O čemu bi još trebali razgovatati?

Odlučila sam da ću o tome razmišljati kasnije. Kada sam stigla do škole kod mojeg ormarića su stajale Anna i Stela.

"Bok cure." Pozdravila sam ih.

"Hey. Zašto se nisi javila jučer?" Pitala me Anna.

"Sorry. Isključila sam zvuk na mobitelu. Nisam čula da si zvala." Slagala sam.

"Oh nema veze. Samo sam ti htjela nešto javiti no mogu to i ovdje. Dakle, u subotu navečer imam spoj s Antoniom." Sanjivo je uzdahnula.
"Pa ću trebati vašu pomoć da odaberem što da obućem."

"A gdje uopće idete?" Upitala ju je Stela.

"To je problem. Neznam" rekla je uzdahnula.

"Ahhh... to je jedan od onih spojeva. Pa nazovi ga i pitaj kako da se obučeš onda" rekla joj je Stela.

"Da da nego što imate prvi sat?" Upitala sam odlučivši promjeniti temu.

"Engleski" rekla je Anna.

"Kemiju" rekla je Stela.

"Ja imam povijest." Rekla sam i zaputila se do učionice pozdravivši cure.

"Vidimo se na ručku!" Čula sam Stelu.

Došla sam u učionicu i sjela minutu prije učitelja.

"Dobar dan razrede. Današnja tema jest prvi svjetski rat. Dakle sve je započelo kada je..."

I tako se sat otegnuo. Pola učenika je spavalo, dok druga polovica je bila zajedno samnom na Marsu. Nakon dvadeset minuta u sat, vrata su se otvorila.
Na svu sreću učitelj je prekinuo lekciju i pogledao prema vratima. U razred je ušao Liam.

"Dobar dan oprostite što kasnim. Zaspao sam." Rekao je brzu ispriku i poletio na svoje mjesto.

"Sada ti opraštam ali ubuduće navi sat na vrijeme inače ćeš dobiti kaznu. A sada gdje smo stali..."

"Kod holokausta gospodine." Rekao je vjerojatno jedin učenik koji je zapravo pratio sat.

"Ah da. Hvala Markus. Dakle holokaust je..."

Pogledala sam prema Liamu. On mi je samo dao pogled reći-ću-ti-kasnije.

Okrenula sam se opet prema prozoru i zaklopila oči.