Djevojka sa krilima |✓

19. dio

Ispustila sam isfrustrirani uzdah.

"Napokon." Uzdahnula sam i bacila se na krevet pored kovčega koji sam napokon uspjela zatoriti. Zatvorila sam oči, no opet ih otvorila kad sam čula kucanje na vratima. Podigla sam obrvu.

"Da?" Pitala sam nakon čega su se vrata otvorila. Začudila sam se kad sam vidjela Liama kako oprezno ulazi u moju sobu.

"Uh..mogu ući?" Pitao je nervozno. Ja sam sjela na krevet i potapšala mjesto pored sebe. On je kimnuo  i zatvorivši vrata došao do mene. Sjeo je na krevet i pogledao me.

"Trebaš nešto?" Pitala sam. On je ugrizao usnu i pogledao kroz prozor od mene.

"Ništa osobito, samo se brinem da ne dobiješ napad panike." Rekao je. Na to mi se podigla I druga obrva.

"A zašto bih dobila napad panike?" Pitala sam ga. On je uzdahnuo, kao da mu je teško pričati samnom.

"Ako nisi primjetila dosta se toga desilo u zadnje vrijeme. I siguran sam da će te sve to dostići uskoro. Ja samo..pokušavam se uvjeriti da do toga ne dođe uskoro." Rekao je.

"Da pogodim. Ne želiš da te osramotim sutra kod Lige svjetla." Rekla sam. Nasmijao se na to i pogledao me.

"Wow. Tko bi rekao, učiš." Okrenula sam očima.

"To shvaćam kao kompliment." Rekla sam i prekrižila ruke. Na to nije ništa komentirao.

"Još nešto?" Pitala sam. Na to pitanje lice mu je postalo ozbiljno.

"Ništa. Totalno ništa." Rekao je i ustao. Prostor oko mene se odma osjećao hladnijim.

Koliko topline proizvodi ovaj čovjek?

Otvorio je vrata i izašao iz njih. Ali prije nego li ih je zatvorio se okrenuo još jednom prema meni.

"Nemoj misliti da je ovo išta značilo."

Poslala sam mu sladak osmijeh.

"Nikad."

Nakon što je zatvorio vrata bacila sam kovčeg s kreveta i presvukla se u pidžamu.

Zaspala sam s osmjehom na licu.

*******

Sljedeće jutro me probudila glasna zvonjava alarma. Udarila sam ga rukom te se ustala iz kreveta. Pogledala sam zbunjeno oko sebe. Ne sjećam se da sam navila alarm.

Teško sam uzdahnula te stala na hladan pod. Prošli su me trnci te sam odskakutala do papuča na drugom kraju kreveta. Čim sam ih obula sam uzdahnula iz olakšanja.

Otvorila sam vrata od sobe te krenula prema kuhinji. Trenutno mi je jedina briga bila doručak. No kad sam osjetila miris palačinki sam zastala zbunjeno.

Trepnula sam dvaput te polako ušla u kuhinju. Na stolu je bilo šest tanjura te sam pogledala oko kuhinje zbunjeno, ne vidjevši ikog.

"Ljepa pidžama." Čula sam smijeh iza sebe i vrisnula. Okrenula sam se i širokim očima pogledala Jaya iza sebe.

"Što-kako.." Pokušala sam formirati rečenicu. Jay je uzdahnuo.

"Ja i Mia smo došli prije otprilike jedan sat." Rekao je i sjeo za stol. Još jednom sam prebrojala tanjure.

"A gdje su ostali?" Pitala sam. "I gdje je Mia?"

"Mia je na WC-u a ostali će biti tu za kojih pola sata. Spremaju aute s kojima ćemo se voziti i kovčege." Objasnio je i pogledao preko mene još jednom.

"Zato bi bilo pametno da se presvučeš." Rekao je gledajući u moju pidžamu sa pandama. Zacrvenila sam se.

"Eh..da. Stižem za sekundu." Rekla sam i odtrčala nazad u svoju sobu. Brzo sam se presvukla u odjeću koju sam ostavila kod kreveta noć prije. Uzela sam mobitel i ostavila ga da se puni. Kad sam završila otišla sam u kupaonu i sredila svoju kosu i oprala zube i lice.