**************************
"TV se pomaknuo u desno te otkrio nešto iza sebe.
Sef. Bingo."
*************************
Usne su mi se raširile u širok osmjeh.
"Moram priznati ovo je pametno." Rekao je Liam, obivši sef.
"Hvala." Rekla sam. On je zakolutao očima. Huh, valjda misli na skrovište gdje se sef nalazi. Rude..
"Hej. Dođite u glavni ured. Ja i Jake smo nešto pronašli." Rekao je Liam obavjestivši ostale. Naravno, nije mi ga se dalo ispravljati jer je dolazilo društvo. Puno društva.
"Uuuuh ljudi nebih voljela kvariti zabavu ali dolazi društvo. Puno društva." Upozorila sam nervozno. Počela sam gledati kroz kamere. Od negdje su se pojavili drugi čuvari te su se rasporedili po katovima zgrade. Ostala sam zbunjena.
Locirala sam vrata prostorije u kojoj se nalazim te zablokirala bravu za svaki slučaj.
"Leah? Što se događa?" Upitao je Liam oštro.
"Errr čuvari. I to mnogo njih. Raspoređuju se po svim katovima. Što se događa??" Upitala sam. Nekako imam osjećaj da oni imaju neku ideju. No jedino što je itko od njih rekao jest "sranje" prije no što sve vratili kako je bilo.
"Hej! A što sa sefom?" Pitala sam. Neće ga samo tako ostaviti?
Ništa sa sefom Leah! Ako nisi shvatila nismo baš u prilici. A sad zašuti i reci gdje da idemo!" Rekao je, vjerovatno bi i vikao na mene da nisu okruženi.
"Prva stvar tvoja zadnja rečenica nema absolutno nikakvog smisla. Druga stvar nemam vam ništa za reći je ste doslovno okruženi. A sada bi bilo pametno da se gubite iz ureda jer netko upravo ide prema njemu." Rekla sam opazivši nekog koga slijede još dva čuvara kako brzo prilazi.
"Jake?" Liam je rekao no on je samo stresao glavom.
"Previše nas je. ne mogu nas sve izvući na vrijeme. Usto, to bi me potpuno iscrpilo." Objasnio je. Welp, to nije dobro.
"Leah?" Upitao je.
"um...." Počela sam razmišljati. No, ubrzo sam shvatila da ne mogu ništa dok kontroliram zgradu.
"Imam ideju, aliiiiii ne mogu ništa napraviti dok kontroliram zgradu." Rekla sam. Liam je opsovao.
"Rječnik."
"Jake. Začepi. Leah koja je tvoja ideja?" Upitao je. Kvaka na vratima se zatresla te su se svi sakrili posvuda po uredu. U ured je ušao netko. Držao je ruku kod uha te su mu se usne misale. Vjerojatno razgovara na mobitel.
"Što god imaš za napraviti, napravi to sada." Netko, vjerojatno Liam je rekao.
U sekundi sam prekinula vezu sa zgradom, ali još ne spajajući kamere s glavnim kompjuterima. Nakon toga sam pokrenula senzor pokreta na najvišem katu, uključujući alarm. Spojivši se opet na kamere, primjetila sam da je čovjek sada brzao sa više čuvara jurio prema dizalu. Uzdahnula sam, to jest dok nisam čula zvukove kod vrata. Okrenula sam se prema njima i vidjela da su još zatvorena. Iza njih, netko je govorio psovke.
"Uhh ljudi? Malo pomoći ovdje." Promumjala sam u slušalicu.
"Što si sad napravila?" Čula sam Emmu. Okrenula sam očima.
"Netko pokušava ući unutra!" Nisam se ni potrudila sa sarkazmom.
"Gdje?" Upitao je Jake.
"U kontrolnu sobu idiotu!" Rekla sam već iznervirana.
"Da i?" Pitao je zbunjen.
"Ja sam unutra!" Zavikala sam u slušalicu.
"Ahh ne moram zato oglušiti. Čekaj sekundu."
Okrenula sam se oko sebe, očekujući da se pojavi od nigdje. Odjednom sam osjetila ruku na ramenu i zavikala. Okrenula sam se i čula smijeh.
"Ahh....ovo nikad nije ne smiješno." Rekao je i obrisao suzu od smijeha ispod oka. Udarila sam ga u rame.
"Idiot." Promumljala sam. On je vrisnuo.
"AAA u živac. Agh to boli." Počeo je mumljati držeći se za ruku.
"Da, da. Žali se kasnije a sad nas vodi odavde."
"Nekako si loše volje danas." Promumljo je, primio me za ruku te smo se za tren pojavili u uličici blizu zgrade.
"Gdje su ostali?" Pitala sam.
"Nisam siguran." Rekao je.
"Kako to misliš da nisi siguran?" Bacila sam ruke u zrak u nevjerici.
"Ehh..nisam siguran. Nakon što se oglasio alarm svatko je išao jednim hodnikom do izlaza. Ja sam se teleportirao do tebe i sad smo tu." Rekao je i ja sam se udarila po čelu.
"Divno. Nego, laku noć. Ja idem doma. Pre rano je za ovo. Pre. Rano." Okrenula sam se i bila spremna otići ali sam se sudarila sa zidom.
"Au." Stavila sam ruku na nos dok se Jake iza mene smijao.
"Ha. Ha." Rekla sam sarkastično i okrenula se.
"U...upravo si uletjela u..zid." Jake se previjao od smijeha.
Ja sam se samo namrštila i nastavila hodati niz ulicu.
"Čekaj. Stvarno odlaziš? Znaš da to nije dobra ideja." Rekao je zamnom. No ja sam ga nastavila ignorirati. Sigurno je već oko pet ujutro. I iskreno dosta mi je.
...pre rano je za ovo.
******************************************************
hellou peeps. ovo poglavlje sam napisala na kompjuteru pa je moguće da je malo drugačije. samo testiram nešto. hvala <3 <3
ВЫ ЧИТАЕТЕ
Djevojka sa krilima |✓
ФэнтезиŽivjela je u sirotištu. Zaposlila se sa 16 kao konobarica u malenom kafiću kako bi mogla otići od tamo. O svojim roditeljima nije znala ništa osim da su je ostavili u košarici ispred sirotišta sa papirićem na kojem piše njeno ime- Angela Imala je ta...