Otopljen se vosak iz svilenih ruka
Cijedi bedrima propaloga svijeta,
Vodimo ljubav nad ostacima muka,
Dok pljuju ostatke krvi i tableta.
Struže se koža od najbolnijeg krika
Čovječanstva ostavljenog prvog leta
Gdje je pilotima smrt jedina obuka
A nevini su jedina i zadnja meta.
Ali oni, krvnici sreće i ljubavi
Hrane se našim snovima i truleži
A na vrhu piramide postavljeni.
Djeca smo tuge, goli smo i bezglavi
Dajem ti sebe pa i zadnju strunu reži
Ljubavi, zar ne vidiš? Mi smo ostavljeni.
