Konstantno manevriram
Između prirodnog i ne
Smeđe kose i pjegica
Rozih vlasi, pirseva-
Balansiram između
Laži i istine
Na ivici bilježnice
Riječi kao margine nedotaknutog
I borim se
Sa stihovima, jednostavnošću ili krajnjem udaranjem po apstrakciji
Možda Picasso sam pjesništva
Ili pak Marina iz susjedstva
Koja pokušava sklepati
Rastavu braka i dvoje djece
U knjigu
Kao ohrabrenje
A život ju mrzi
Mrzi i ona njega;
I pitam se
Kao netko tako svijetao
I tako taman
Zašto je tolika jama
Između mene
I tebe
U interpretaciji mene
I zašto sam Rubikova kocka
al' s nekim drugim bojama
I ne brini ne lažem
O tome kako sam posebna i važna
Nego iskreno i snažno
Želim znati tko sam ja?
I tipkovnica mi
U ovim nesuvislim redovima
U tankoj liniji ekstaze i sreće
Sklizne na ruski
Koji ne pričam
A stoji mi tu
Da me podsjeti na sve što nisam uspjela
Ali znaš
Ja kažem "jebiga"
Ima dana i vremena
A do tad jedna mozgalica:
Može li smisao biti u množini?
