Mogla bih prisiliti misli da misle o mislima kao kamen o kamen o kamen i vatra dolazi ni od kuda i tako da se krece i gori i iskri i plamti i da se vrtim i...
Prihvatila bih ove ljude
Smatrala bi ih prijateljima, suputnicima u vlaku trenutačnog života i mjesto do prozora bih im čak prepustila
Mogla bih
Mogla bih se ne boriti sama sa sobom
Sjesti na vlažan i topao kamen
Osjetiti udubine od nogu koje su koračale ovim istim putem
Kaotično,
znam.
Možda kada bih se organizirano prepustila
Ne previše, onako, tek tako
Da osjetim istovremenu kretnju plesača, ali da ja puštam glazbu
Ili barem uživam u njoj
Miriše po soli ovdje, beton ne miriše po betonu kada padne kiša, čudi me to, izluđuje da ne kažem
...
Spajamo se ovdje, kuhamo u loncu različitosti i pripadam i ne pripadam i bojim se i ponosim
I nekontrolirano dršćem uvijena u svilu mogućnosti
Mogla bih...
Mislim, mogu
ALI
glupa malena riječ od tri slova
Jača od zakona, od Boga i Đavla
Od čovjeka i čudovišta i
Proklinjem ju
Mutnom slinom okusa čokolade i dima
A jednostavno je u stvari;
Prirodni zakoni, voda se glatko kreće
Vjetar puše
Pas laje
A čovjek...
Čovjek sumnja, beskrajno, do kraja i početka
I da
Mogla bih...
