Ljuti me situacija,
financijska, politička, privatna
Ljuti me što smo generacija
koja nema pare
osim za pive i cigare jer ne znamo drugačije
Ljuti me što ne znam što ću sa sobom
i što nitko drugi ne zna što će sa sobom
Ljuti me što mi riječi ne dolaze kad ih odlučim zapisati
I ljuti me što kažeš da se moje pjesme ne bi čitale
jer, eto jebemu, nisu komercijalizirane
I ljuti me jer imaš pravo
ali me boli kurac nekako
paradoksalno;
Ljuti me
i što nije na meni niti da psujem
niti da pljujem
a radim oboje
jer eto, opet, ne znam drugačije
Ljuti me sunce
I ljuti me kiša
i glupa generacijska sposobnost
da ne mičemo glave od ekrana
i što je pobogu svaka knjiga postala nam
strana, osim lektire naravno
jer neću inače nećemo upisati fakultete
i s 19 će nam napravit' prvo dijete i
djeca će nam se htjeti ubiti
dok se mi starci utapamo u računima
ili jebenim smartphonima,vjerojatnije
dođe mi da izađem van i držim znak
s kojim razbila bi izloge ali opet
vjerojatno bi se oduzelo od plaće prodavačice koja ni ne radi tamo
I ljuti me što nas gledam kako plešemo
i volimo se i držimo za ruke
a nemamo mira jer se bojimo da nam vlastite ruke
nisu dovoljne
i što nas nitko jebeno ne sluša
i što nitko nema poriv da spasi svijet
jer oduzeli su nam to pravo
zajedno s pravom na misao
Ljuti me što ih nije briga za naše psihičke probleme
stavljaju nas pod plahte pod izlikom da se igramo za pažnju jer bilo nam je teško naučiti matematičke teoreme, banalno
i zato smo jadna djeca iz malog grada
gdje ekipa samo čeka da frend strada
jer izgleda da droga stvarno je tako strašna
i ono što me stvarno ljuti
je da bez krvi seremo po svemu
što nam nije poznato
Uvrću oči u lubanju kad kažem da svi smo isti
A starci su nas učili da smo najbolji
Pa onda valjda jesmo
I svi su ovdje stvarno, ali baš stvarno stručnjaci za sve pa
nekako istovremeno
grčimo jezike kao generacija koja ne zna što je rat i onda šutimo
a svakoga se dana budimo u njemu
oblačimo uniforme za školu
s puškama u torbi (koje ispaljuju formule za maturu)
pa jebemu.
I zadnjom strofom nazovimo to tako
Ljutnja se pretvara u očajni krik
Bože, pa ja i dalje želim spasiti svijet.
