Smiona koegzistencija misli
Mojih
Odvojeno
Tvojih
U divnom, pomućenom naletu
Međusobnog dvostrukog odbijanja i privlačenja
Postoji moje tijelo samo
Kada je uz tvoje
Zovem li se imenom svojim; jesam li to ja
Kada sama sam u vakuumu svoga kreveta?
Pada li tada moja svijest jednakom brzinom na baršunasti dodir tvojih prsa kao što pada neizbježna težina uskorog odlaska?
Dlanovi lutalice, prsti na gitari života
Ulični svirač kao metafora nezaustavljanja
A vrijeme ide, prolazi
Nemir divlja kao ekran pokvarenog mobitela
I sve se nešto pitam
Sve nešto volim
I sve nešto kao znam
A ja, zapravo dijete, umetnuto in medias res u roman o našoj priči
I slatko-gorko očekujem klimaks
Prepuštam se stranicama i vrućini zagrljaja
Voljela bih uspjeti
Utopija mi piše na desnom listu
