Slavim večeras pognute glave smlavljene noge i stopala što se grče; ja slavim smrtnost moga mesa i umorne vjeđe i niti kose beživotne, listanje noktiju i ispucale ruke i krhke kosti zdjelice što se razlamaju i razlažu na probleme i polukosti.
U ušima zuji repetitivna melodija ustanka i zore; dočekat ću jutro, neću umrijeti od ljepote-
Toplina probija iz ždrijela bića i hrapavi jezik draga nepce, probija se osmijeh i previja glas, pa jednom je rekla: što će mi noge kada imam krila.
