Žena kao
gladni vuk pred trulom kosti
savija se grčevito, povraća dijete imena Afrodita da spasi svijet iscrtavajući konture kredom ljubavi
Žena kao
korijenje sekvoje debelo unutar povijesti raste svom svojom snagom, para nebo, evo je, dotiče mjesec(!) vršcima prstiju
Žena kao
slijepo crijevo neprilagođeno organu vlasti, pazi čovječe da se ne pobuni
Žena kao
jezgra, kao majka Priroda, Sunce i Svemir, žena je moja stvarateljica
Žena kao
miris starih papira, vrijeme poluraspada, muzika sfera i pars pro toto
Žena kao
pjenušava krv iz grkljana, šiklji kao iz grla boce, svršava po tepihu svoju ženstvenost i genijalnost tetive mladosti, zar ne vidiš koliko je lijepa
Curice vrište, starice deru se, dečki mole, muškarci plaču pred enigmom vlastitog postojanja koja pluta unutar prepona jedne Boginje.
