Gangsta Love

Poglavlje 20. - Bijes

''Hej.'' dočekao ju je Bryan s osmijehom na licu dok je sjedio za stolom tek novo otvorenog kafića u blizini centra grada. Na sebi je imao novu, bijelu majicu s tri gumbića na početku majice od koja su dva bila otkopčana gdje su se mogla vidjeti njegova ključna kost. Nosio je plave traperice i svoje Lacoste tenisice. Uobičajna odjeća Bryana Montgomerya. Ovoga je puta nosio samo više svoje kolonjske.

''Hej.'' odzdravila ga je Kiara, sjedeći nasuprot njega. Samo nekoliko sekundi poslije, konobar je već došao do njihova stola.

''Espresso.'' naručio je Bryan dok je Kiara naučila nescaffe. Nastala je neugodna tišina dok Bryan nije progovorio.

''Uhm.. Kako si?'' da ju je iznenadilo njegovo pitanje, nije. Znala je koliko se Bryan samo trudi oko nje no ona nikada nije osjećala nešto više od prijateljstva. Ili je barem tako mislila?

''Dobro... Ti? Jesi sve rješio s faksom?'' Bryana je možda iznenadilo što Kiaru zanima njegov uspijeh na fakultetu no bilo mu je drago što je to spomenula. Bila je to jedna od top tema kod njega.

''Zapravo, jesam. Uspio sam sve rješiti ovaj tjedan do kraja tako da mi ostaje sada dobiti samo papir i mogu napokon početi raditi svoj biznis.'' pohvalio se, a i vidjelo se na njegovome licu kako je samo sretan bio.

''To je super! Sretna sam zbog tebe.'' nasmijala se, njen je osmijeh blistao, a blistao je jer je bio iskren, od srca.

''Trebala bi doći na zabavu u nedjelju. Bit će moje rodbine, ali doći će i ekipa.'' nedjelja kod njega doma? I to još s njegovim roditeljima i bližom rodbinom? Istina je da će ekipa doći, ali točno je Kiara znala da to neće završiti kako treba. Takve ''zabave'' nikada ne završe kako treba, barem kada je ona tamo. A nije se htjela dovesti u situaciju gdje glumi curu koja izlazi van s Bryanom duže vrijeme. To joj nije trebalo.

''Uhm... Pa ne znam baš... Ovaj...'' pokušavala je naći dobar razlog zašto ne ići, ali nije ga mogla naći.

''Gledaj, ako ne želiš ići, samo reci. Razumijem. Misliš da ću reći svojima za tebe i kako se osjećam. U redu je, stvarno.'' u tome se trenutku Kiara podosta raznježila, ali i smekšala. Pogledala ga je boljim očima jer je shvatila kakav čovjek moraš biti da takvo što kažeš. 

''Bryan-''

''Ne, nemoj. Shvaćam. Ne moraš ništa reći.''

''Zapravo... Mislila sam reći da bi to bila sjajna ideja.'' smjestila je osmijeh na svoje lice i pravila se kao da se ništa nije dogodilo sekundu prije. Prije nego što je Bryan mogao doći do riječi, konobar se vratio s njihovim narudžbama te ih ostavio u daljnjem toku razgovora.

''Stvarno? Wow! Super!'' njegovo je lice ozarilo osmijehom, većim nego ikad prije, ''Poslat ću ti poruku kada trebaš doći. Bit će odlično.'' osmijeh je ostao još uvijek na njegovome licu dok je Kiaru zapravo mučilo zašto ju je Bryan uopće zvao na kavu?

''Onda...'' otpila je jedan gutljaj iz šalice prije nego što je nastavila, ''Zašto si me zvao? Mislim, nije da nisam htjela doći, ali kako to?''

''Pa... Htio sam razgovarati s tobom o nečemu.'' rekao je u ozbiljnome tonu što je natjeralo da se Kiarin osjećaj znatiželje pokaže još više.

''O čemu?'' prije nego što je počeo s pričom, duboko je izdahnuo što je Kiara mogla čuti.

''U zadnje vrijeme se ponašaš čudno. Prije smo stalno išli skupa van s ostalima, družili se, zabavljali se.. A sada ništa. Jedva da ikog nazoveš. I zadnji put kad smo se svi skupili, otišla si zbog volonterskog rada, a zapravo si otišla s nekim likom u njegovom autu.'' Kiari su se oči raširile na spomen Taylora i to kako je Bryan znao da je otišla s nekim te noći. Ali kako?