Gangsta Love

Poglavlje 3. - Pištolj

''Terri?'' kucala je Kiara na Terrina vrata, dozivajući njeno ime glasnije da ju može čuti. Kiara se samo nadala da je ona doma, da se napokon može maknuti s ulice i doći u sigurno. Ovo ju je mjesto već pomalo strašilo, a čovjek s kojim je maloprije razgovarala prolazio joj je kroz glavu. Bio je stvarno lijep mladić, ali ništa se ne može dogoditi između njih dvoje, pa čak i poznanstvo, ako ćemo tako.

''Terri!'' ovaj put Kiara ju je zazvala glasnije, ali Terri kao da se skrila u mišju rupu i spavala san u kojem ju nitko ne može probuditi. Nije doma - prolazilo je Kiari kroz glavu. Ljutila se. Ljutila se na sebe i na Terri. Zapravo je ona sama, Kiara, bila kriva za ovo što je dolazila ovamo. Njen pogled još uvijek nije napuštao Terrina vrata. Duboko je uzdahnula i zatvorila oči na tren, dok nije začula poznati glas straga.

''Nema prijateljice?'' opet je prvo pogledala preko ramena i vidjela dečka na kojeg je maloprije razmišljala. On? Otkud on ovdje? - mislila je. Nije mogla reći da joj nije bilo drago što ga je vidjela, ali opet - nije ovdje došla da se vidi s njim, već s Terri. Okrenula se prema dečku sad cijelim tijelom, radeći opet kontakt očima s njim.

''Ne...'' opet je malo razmišljala prije nego što ga je pitala, ''A što ti radiš ovdje?'' mislila ga je pitati Zašto me uhodiš?, ali ovo joj se činilo jednostavno boljim i kulturnijim. Svoje je prste isprepletala oko ručki njene torbe, gledajući znatiželjno čovjeka koji se upravo naslanjao na ogradu Terrine kuće.

''Morao sam se uvjeriti da se nisi ozljedila.'' Kiara se nasmijala na njegove riječi, sklanjajući pogled s njega na nekoliko trenutaka. 

''Sasvim sam u redu, hvala.'' Nije joj bilo jasno kako to da je tako mlad dečko poput njega dobar prema curi poput nje? Zar nije da svi crnci mrze bijele ljude? I opet se propustila tisućama pitanja koja su joj prolazila kroz glavu.

''Bolje bi bilo da odeš prije nego što te netko vidi. Za tvoje dobro.'' Kiara je kimnula glavom prije nego što je krenula stepenicu po drvenu stepenicu Terrine kuće, gdje su njene tenisice uskoro dotaknule zelenu, pokošenu travu. Dečko je još uvijek bio naslonjen na ogradu, no već se idući trenutak trgnuo kada je začuo neki glas koji ga doziva.

''Hej, Ty! Hej, čovječe!'' Ty se potpuno okrenuo od Kiare, tako da je mogla vidjeti njegova leđa, ali i izgrađene mišiće straga.

''Sranje.'' opsovao je Ty ispod svog daha, tako da ga je malotko mogao čuti. Brzo se okrenuo prema Kiari koja je stajala na mjestu potpuno začuđena, ali i pomalo prestrašena, moglo bi se reći. 

''Skrij se tamo!'' brzo i dovoljno glasno da ga može čuti, rekao je Ty, pokazujući joj rukom veliko grmlje iza kojeg se Kiara brzo skrila. Ty se opet okrenuo naprijed i hodao prema dvojici muškaraca, obojici pripadnika ghetta. Kako im se već dovoljno približio, napravili su svoje poznato rukovanje prije nego što su započeli priču.

''Što radiš ovdje?'' pitao je jedan od njih, onaj višlji i jače izgrađen. Bila su to braća Winston, jedni od pripadnika Bloodsa, koji su dobro poznavali Taylora, ali i Taylor njih.

''Ma ništa, išao sam Rayu, frajer se napio kao stoka jučer.'' svo troje su se nasmijali svojem prijatelju, dok je Kiara još uvijek čučala iza grmlja, ''zarobljena'' između njega i ograde koja je okruživala Terrinu okučnicu.

''Kakav debil.'' komentirao je isti onaj koji je i pitao Taylora što radi ovdje. 

''Šta je s vama? Nije vas bilo na sastanku.'' Bloodsi su često znali imati sastanke. Nekad čisto radi zabave, a nekad zbog posla. Sve je to bio dio života u bandi. Postala je navika koje se ne možeš odviknuti. Kao da ti je cijeli život postalo to.