Gangsta Love

Poglavlje 36. - Riječi

Avion je sigurno sletio na tlo južne Kalifornije, krečući se još koji metar dalje prije potpunog stanja mirovanja. Putnici su sa sobom uzimali svoje torbe u kojoj su bile mnoge vrijednosti no nitko nije mario za to. Ovoga su puta marili za sebe i ljude koje su ih čekali vani.

Svojim dugim nogama u kratkim traper hlačama (uzmimo u obzir da je bilo ljetno vrijeme) krenula je prema jedinoj osobi koja ju je čekala. Barem je tako kazala.

Kako je prolazila kroz zadnja vrata, noseći svoju torbu preko ramena, gledala je u more ljudi koji su bezobzirno prolazili velikim hodnikom još veće zgrade tj. aerodroma.

Uzela je još nekoliko koraka naprijed prije nego što je osjetila topli dah na njenome vratu te veliku sjenu koja je u potpunosti prekrivala njezinu.

''Tražiš nekog, malena?'' čuo se duboki, zabavan glas tik pored njenoga uha. Dobro je znala tko je to.

Brzinom svjetlosti se okrenula, otkrivajući svaku komponentu njegova izgleda. Izgledao bi dobro no jasno su se mogli vidjeti podočnjaci i slomljeni čovjek u očima.

No stavljajući sve to sa strane, brzo je ispustila torbu sa svoga ramena pored sebe te zagrlila svog junaka što je jače mogla. Udisala je njegov miris, tražeći pravog čovjeka koji je bio svo vrijeme uza nju. Dok je on isto to tražio, utočište, u njoj, upijajući miris koji je pružao smirenost cijelome tijelu.

Nakon slatkog poljupca, krenuli su svoj put prema Taylorovom autu. Inzistirao je da nosi njenu torbu unatoč njenome protivljenju.

Kada su se napokon smjestili u svoja sjedala, auto se vratio ponovno u život, jureći starim putevima i novim asfaltom.

''Kako ti je prošao put?'' Taylor je bio prvi koji je razbio tišinu svojim glasom. Kiara ga je samo pratila.

''Dobro. Pomalo dosadno.'' na njemu se vidio maleni smješak popračen kimanjem glave.

''Kako si... Ti?'' pitala je nervozno Kiara nakon nekoliko minuta neugodne tišine.

Isprva, Taylor se samo premještao kao da je tražio udobno sjedište no zapravo je tražio pravi odgovor. Iskren.

''Dobro, valjda.'' izmrmljao je zadnju riječ no uspijela ju je uhvatiti.

''Nisam tako sigurna, Ty.'' odgovorila mu je iskrenije, gledajući u njegovom pravcu dok je on i dalje držao svoje oči na cesti.

''Dobro sam...'' bio je uporan, baš kao i Kiara.

''Kako podnosiš stvari s Will-''

''Nemoj.'' presjekao ju je, ''Molim te. Ne danas.'' Kiara je lagano kimnula glavom te vratila svoje oči van prozora, diveći se prizoru prirode. Ovo je mjesto doista bilo lijepo, pogotovo tokom ljeta kada su vrijeme i temperatura naglasile plavu nijansu oceana, visinu palmi te široku cestu sa skupocjenim automobilima te ljudima željni odmora.

Sve je izgledalo tako mirno, a opet se sve kretalo takvom brzinom i tempom na koji Kiara nije navikla.

Oh, da bar ljudi znaju kakvih akcija ovdje ima...

''Došli smo.'' progovorio je Taylor kada je parkirao svoj veliki auto na parkirno mjesto pored ogromne zgrade. Izgledala je i više nego skupocjeno.

Nakon nekoliko minuta stigli su u sigurnost Taylorova raskošna, ali i opet jednostavnog doma. U dnevnoj je sobi imao bijeli, kožni kauč s plazmom ispred te skupocjenim, mekanim tepihom. Prozori su gotovo sezali preko cijeloga zida, otkrivajući vanjski život te bogatstvo eksterijera.

''Wow'' progovorila je Kiara, diveći se pogledu, ali i uređenosti stana.

''Znači sviđa ti se...'' rekao je Taylor uzimajući svaki korak bliže Kiarinome tijelu dok nije došao sasvim blizu, okrenuvši je tako da je sada stajala licem u licem s njim.