《 destiny 》

2. dio

Jungkook?! Koji vrag on radi ovdje? Ali nebitno, nece uspjeti unistiti jos jedan vazan dan mog zivota. Jeon Jungkook, zgodan, sarmantan, inteligentan momak. Svaka bi pala na njegov sarm. Tako sam i ja. Jungkook je moj bivsi momak koji me neopisivo povrijedio...bas na dan mog 17. rodjendana.

FLASHBACK

Otpjevali su mi pjesmicu za rodjendan i onda sam ugasila svjecice. Imala sam samo jednu zelju, da on uvijek bude uz mene. Zeljela sam samo njega na svojoj strani i sve ostalo bi bilo nepotrebno.
- "Lea, jesi li negdje vidjela Jungkooka? Bio je tu dok ste pjevali ali je odmah nakon toga nestao."

- "Zaista ne znam, Bella. I ja trazim Enu vec deset minuta. Ne mogu nigdje da je nadjem."

Sjetila sam se da Jungkook i ja imamo "nase mjesto" blizu moje kuce ali opet dobro skriveno i izolovano od ostalih. Mozda je otisao tamo i ceka mene. Izasla sam iz kuce i polahko koracala prema jednoj klupici pored jezera gdje smo se Jungkook i ja prvi put upoznali. Hodajuci tako polahko neciji glasovi su bivali sve glasniji. Sakrila sam se iza nekog drveta u nadi da cu cuti ko je to na nasem tajnom mjestu i o cemu razgovaraju.

- "Znas da ja volim samo tebe. Ona mi je samo igracka. Nikada je nisam ni volio. To je pocelo samo iz zabave. Ali ovo sto imam sa tobom je nesto posebno..."

Svaka njegova izgovorena rijec je na mome srcu ostavljala sve dublje i dublje rane. 14 mjeseci...jebenih 14 mjeseci me lagao...LAGAO! Kako je samo mogao?!

- "Ok. Ali veceras joj reci da je sa vama gotovo. Ja ne mogu vise ovako Jungkook. Ona je moja najbolja prijateljica. Ako sazna za nas dvoje, sve ce biti gotovo." , cula sam meni veoma dobro poznat glas.
Mozda me je Jungkook povrijedio i ostavio duboke rane na mom srcu, ali ovakve rijeci od osobe koja ti znaci vise od bilo cega na svijetu, cupaju srce odmah iz grudi.
To je bila moja najbolja prijateljica, Ena.

Nas dvije smo bile BFF jos od predskolske. Bile smo bliske, bile smo kao jedna. Ali ovo...ovo je nesto sto se ne moze oprostiti. Mogla mi je bar reci, mozda bih to lakse podnijela i ne bi bilo svadje, ali ovako se skrivati...meni iza ledja...

Posmatrala sam ih dok su se smjeskali jedno drugome, razmjenjivali zaljubljene poglede. I ja sam se smjeskala gledajuci ih. Drago mi je sto je Ena sretna,...sto je on sretan. Boljelo je, pakleno je boljelo. Polahko sam gubila snagu, svaki dio mog tijela je bolio.
Izasla sam iza drveta i onako nemocno dosla do zaljubljenog para.
Podigli su pogled jedno sa drugog i usmjerili ga prema meni. Bili su izbezumljeni, uhvaceni na djelu.
Samo sam stajala tamo, sa osmijehom punim boli. Oci su mi nekontrolisano suzile. Bol je obuzela svaki dio mene.

- "Bella, ja..."
- "Jungkook..."
- "Bella, sve se desilo tako brzo i..."
- "Tu pricu cuvaj za sebe Jungkook. Sa nama je gotovo. Ne mogu vjerovati. 14 mjeseci, Jungkook. 14 jebenih mjeseci si me lagao direktno u oci govoreci mi da me volis. Svi nasi zajednicki predivni trenuci su sada slomljeni, izgubljeni u tami. Nemas pojma sta si sada ucinio. Zasto je moralo ovako da se zavrsi? Bas na moj rodjendan...kada bih trebala biti najsretnija osoba na svijetu jer oko sebe imam ljude koji me vole i koji bi sve dali za mene. Onda kada bih trebala biti sa tobom, stvarati nove uspomene, BITI sa tobom, Jungkook, voljeti te i biti voljena od strane tebe. To je sve sto mi je trebalo. Jesam li trazila mozda previse, mozda nesto nemoguce? Kako si mogao?", govorila sam umornim mirnim glasom.

- "Dovraga, Bella! Kako mozes tako smireno pricati?" , suze su se pocele kotrljati niz njegove blago roze obraze, "Deri se na mene! Reci da sam najgora osoba koju si upoznala! Udari me! Bilo sto! Samo nemoj biti razocarana! To ne mogu podnijeti.", bukvalno se derao iz sve snage.

Boljelo je i njega. Mozda ju nije volio kao nesto vise od prijatelja, ali posljednja stvar koju bi zelio uraditi je povrijediti je. To ne dolazi u obzir. Ali sada se upravo to desilo.

- " Ne, Jungkook. Ne mogu biti ljuta. Izdali ste me, oboje", okrenula sam se prema Eni koja je cijelo vrijeme sutila ne smicuci pogled sa mene, "Pogotovo ti, Ena. Kako si mi mogla to uciniti? Zar ti sve ove godine prijateljstva nista ne znace?"

Ena je sada samo buljila u prazno. Bila je svjesna onoga sto je uradila. Osjecala se razocarano u samu sebe.

- "Huhh, nebitno je vise. Ionako se vise nikada necemo vidjeti. Vama dvoma zelim sve najbolje. Jungkook, nadam se da joj neces uraditi ovo sto si upravo uradio meni.", okrenula sam se i krenula natrag kuci kako bih se spremila jer sutra planiram preseliti se u drugi kraj grada Seula.

Osjetila sam snaznu ruku na mojoj dok me je polahko vracala natrag.
- " Bella, nemoj ici... Znas da ne mogu bez tebe..."

- "Nije li malo prekasno za to, Jungkook?" , brzo i bezosjecano sam rekla, istrgnula svoju ruku iz njegove i vratila se kuci.

END OF FLASHBACK

Tokom tog perioda su mi najvise pomogle Lea i Marijana. Uspjela sam zaboraviti na Jungkooka, ali, evo ga opet. Tu! Ispred mene!

Vlasnik i menadzer su se predstavili i razgovarali smo o rasporedu satova vjezbanja koreografije. Za to vrijeme me je Jungkook pomno promatrao dok sam ja lazirala svoj najljepsi osmijeh.
Nakon nekih 40 minuta uspjeli smo se dogovoriti oko rasporeda. Ustala sam i pozdravila se sa njima i izasla iz kancelarije. Jungkook je prije mog odlaska negdje nestao, a iskreno, drago mi je sto je to uradio inace bih se sada morala pozdraviti sa njime.

Svi su poslije mene imali jedan veliki sastanak pa nije bilo nikoga na hodnicima. Krenula sam ga izlazu kada me neko snazno povukao nazad u svoje narucje.

- "Koji vrag!", promumljala sam.
Okrenula sam se da vidim ko je to. Bio je to Jungkook.
Poceo mi se lagano priblizavati, a ja sam se polahko pomicala unatrag sve dok nisam udarila od zid. Prisao mi je potpuno blizu i stavio ruke pored moje glave. Nasa lica su bila svega 2 centimetara udaljena. Mogla sam osjetiti njegov topli dah.

- "Volim te, Bella!"