Stajala sam prislonjena uz zid, zarobljena izmedju njegovih ruku. Volim te, Bella, ta recenica mi se motala po mislima. Ne, Jungkook! Mozda sam prvi put pala na te tvoje rijeci, ali necu opet.
- "Jungkook, ne sramoti se. Ne lazi!"
- "Bella, ne mogu bez tebe. Nedostajalo mi je ovo, nedostajala si mi TI."
Gurnula sam ga i odmakla se sto dalje od njega.
- "Prestani lagati, Jungkook. Kako imas hrabrosti i obraza sada stojati ovdje ispred mene?! Govorio si mi da me volis, da sam jedina koja je bitna u tvom zivotu cijelih dugih 14 mjeseci. I onda si to tek tako odbacio i varao me sa mojom najboljom drugaricom iza ledja. Ostavila sam vas na miru, otisla sam kako ne bih unistila mir u svom zivotu, a ti opet dodjes ovdje i govoris mi da me volis. Daj molim te!"
- "Bella", glas mu je pucao, " oprosti mi, Bella. Ucinio sam najvecu gresku svog zivota. Molim te, nije se tu noc desilo ono kako ga se ti sjecas i kako si vidjela. Napio sam se, nisam znao sta cinim. Bella, nikada te ne bih prevario. Molim te, samo me pusti da ti objasnim..."
- "Jungkook, ne lazi me vise! Molim te! Vec si me dovoljno povrijedio! Nemoj vise! Ako ti je imalo stalo do mene otici ces i ostaviti me na miru. Molim te...", i meni je sada glas pucao, a suze mi se pocele nakupljati u ocima.
- " Bel, ja...", polahko i njezno mi je uzeo ruku u svoje, "molim te", poceo je jecati.
- "Kookie, gotovo je", istrgnula sam ruku iz njegovih i istrcala iz zgrade. Pozvala sam taxi i za 10 minuta sam bila kuci. Bila sam sva u haosu, maskara mi se razmazala, a kosa mi je bila rascupana. Usla sam u kupaonicu, skinula sminku i istusirala se. Obukla sam siroku bijelu majicu sa I DON'T GIVE A FUCK natpisom i kratki sorc. Svezala sam kosu u visoki rep i otisla u krevet. Nakon nekoliko minuta sam zaspala. _______________________________________
Polahko otvaram oci i vec osjecam ogromnu glavobolju. Ustajem i obavljam jutarnju higijenu i vratim se u sobu. Otvaram ormar i uzimam crnu kratku suknjicu sa malim cvjetnim uzrocima, obicnu bijelu majicu i duzu jaknicu bež boje i sisla u kuhinju.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mama me docekala u kuhinji, onako zamisljena i umorna. Moja mama inace radi kao medicinska sestra, a otac je na poslovnom putu i inace se vraca nakon 1-2 godine. Trenutno je u Italiji. Tako da mama i ja zivimo same.
- " Jutro, mama."
- "Oh, jutro, ljubavi."
- "Je li sve u redu, ne izgledas mi najbolje?"
- "Bella, moram ti nesto reci. Nadam se da se neces ljutiti."
- "Necu, ne brini, ali reci mi sto se desilo."
- "Tvoj otac je zvao sinoc i rekao da je trazena osoba za posao medicinske sestre u Italiji. Posao je visoko placen i blizu je firme u kojoj on radi pa je rekao da sutra dodjem u Italiju. Ali kako da tebe ostavim samu?"
- "Mama, bas mi je drago zbog tebe. Ionako su te ovdje stalno mucili i uvijek si radila po dvije smjene tokom dana. Zasluzila si mnogo bolje. A sto se tice mene, nedostajat ces mi mnogo. Ja uskoro punim 18 godina i spremna sam zivjeti sama. Mnogo toga si me naucila tako da mi nece biti problem zivjeti sama."
- "Duso, hvala ti puno. Drago mi je da me podrzavas. Mislila da ces biti ljuta."
- "Zasto bih bila ljuta? I vi ste mene u svemu podrzavali", prisla sam joj i zagrlila je. "Sada bih otisla malo prosetati, dan je predivan. Usput cu kupiti nesto za jelo tako da se ne moras brinuti."
- "Ok, duso. Uzivaj i pazi se."
- "Hocu", rekla sam dok sam izlazila iz kuhinje. Obula sam crne Conversice i izasla vani. Dan je bio poprilicno lijep sa ugodnih 20°. Setala sam se ulicama Seula i uzivala u ugodnoj atmosferi ovog prekrasnog grada.
JUNGKOOK'S POV
- "Bel, ja...", uzeo sam polahko i njezno njenu ruku u svoje, " molim te", poceo sam jecati.
- "Kookie, gotovo je", istrgnula je svoju ruku iz mojih i istrcala iz zgrade. Srce mi se slomilo u milon komadica. Izgubio sam je, opet. Kako sam mogao to uraditi? Nisam ju smio pustiti. Ali ona ne zna sta se zapravo dogodilo one noci za njen rodjendan. Samo zelim da joj kazem sta se zapravo desilo te noci. Ali nece mi povjerovati. Izlazim iz zgrade i krecem kuci. Hodam ulicama Seula i prisjecam se svih nasih zajednickih uspomena. Cinio sam sve kako bi bila sretna. Sa njom sam imao sve, a bez nje, sada, nemam nista. Cujem oko sebe sviranje auta. Podignem glavu i shvatim da sam na sred ulice. Napravim nekoliko koraka samo kako bih se sklonio sa puta i sve sto sam u tom trenutku vidio je bijela svjetlost i onda sam izgubio svijest.
BELLA'S POV
Odlazim do McDonaldsa i narucim hamburger, pomfrit i milkshake od borovnice. I naravno, sve pojedem. Inace mogu mnogo pojesti ali se ne debljam. Izlazim iz McDonaldsa i krecem prema gradskom parku. Odjednom mi zazvoni mobitel. Nisam pogledala ni ko zove nego sam se odmah javila.
- "Molim?"
~ "Razgovaram li sa gospodjicom Bellom?"
- "Da, recite."
~ "Poznajete li Jeona Jungkooka?"
- "Da, zasto? Je li se nesto dogodilo?"
~ "Ovdje dr. Stevanovic. Zovem vas da vas obavijestim da je gosp. Jeon dozivio tezu prometnu nesrecu sinoc i molili bismo vas da dodjete sto je prije moguce. Gosp. Jeon je u veoma teskom stanju."
