BELLA'S POV
Ja: "Mamu li ti...", zgrabila sam prvu stvar koja mi je bila na dohvat ruke, sto je u ovom slucaju bila lampa, i bacila je na njega. Nazalost, omasila sam.
M: "Zasto bjezis?"
Ja: "Ti jos mene pitas zasto? Mateo, koji ti je?!"
M: "Samo zelim da sve bude kao sto je bilo prije."
Ja: "Molim?! Ti nisi normalan! Da bude sve kao prije? Znas dobro sta si mi uradio, kretenu svjetski!"
M: "Okej. Shvatam. Oprosti mi zaista. Znam da sam pogrijesio. Ali, mogu ti zamijeniti Jungkooka, mogu biti cak bolji i od njega, za tebe."
Jungkook...gdje li je on sada?
Misli su mi odlutale na Kookiea da nisam ni primijetila da mi je Mateo prisao i zagrlio me.
Vrata sobe su se naglo otvorila i kroz njih su u sobu naglo usli Jungkook i Jimin.
Tek tada sam se vratila u realnost i shvatila da sam zapravo u Mateovom narucju.
Jungkook je tu, Jimin je tuu....ojjj zivote.
Stavila sam ruke na Mateova prsa svom snagom ga odgurujuci od sebe, proklinjuci dan kad sam ga upoznala.
JK: "Bella..."
Ja: "Kook, ja...nee...nije onako kao sto izgleda..."
JM: "Bro, stvarno nije onako kao sto izgleda."
JK: "Ti si sa njom u ovome, Jimin?!"
JM: "Molim?! Jungkook, pricas nebuloze."
Ja: "Kook, zaista..."
JK: "Ako me jednostavno nisi voljela, mogla si mi samo reci...aa ne ovako. I to jos sa njim! Bella, znas sta ti je uradio! I ko ti je tada pomogao, ko?! Ja! Ja sam ti tada pomogao, jer srce mi se slama kada te vidim da patis. A sta mi ti das zauzvrat? Ovo!"
Ja: "Kook, znas da to nije istina."
JK: "Prestani me tako zvati. Taj nadimak je nestao, kao i ovo sto smo imali izmedju nas. Mi smo gotovi, Bella."
Nikada nisam mislila da je moguce da ti neko unisti volju za zivotom sa samo nekoliko rijeci, tako bolnih rijeci.
Ali on upravo jeste.
YOU ARE READING
《 destiny 》
Fanfiction"Sreća se može naći i u najmračnijim vremenima, samo ako se sjetiš upaliti svjetlo." [pisano: 2018]
