MARIJANA'S POV
*nakon 5 sati*
Sjedim u dnevnom boravku saltajuci programe i trazeci neki film da gledam. Nazalost, nema nista zanimljivo.
Cujem otvaranje ulaznih vrata. Sigurno je Lea ili Bella.
Medjutim to je bio Jimin.
Ja: "Otkud ti ovdje."
JM: "Sto? Zar ne mogu posjetiti svoju zenu kada god hocu?"
Ja: "Kao prvo nisam ti zena, nisi me ni zaprosio, a kao drugo nisam sigurna ni da sam tvoja."
JM: "Vjeruj mi, postat ces...upravo sada."
Prisao mi je i primakao se jako blizu mome licu.
JM: "Ljepotice, ti si tako...uhh..."
Jiminove usne su se nagnule na moje uho, njegov vreo dah spustao se kroz moju unutrasnjost uha I prelazio kroz cijelo tijelo kao neka struja.
Osjecam se drugacije I toliko zelim njegovu blizinu.
Ja: "Sto radis ovdje?"
Prelazim svojim pogledom prema njegovom licu, shvacajuci da njegov pogled stoji na mojim usnama. Ima neki vragolasti osmijeh, dok grize moju donju usnicu.
JM: "Zelim te na zlocesti nacin"
Ispustio je opet dah , kojega osjetim na vrhu mojih usana.
Pratim pogledom njegovu ruku, koja se spusta do mojih kukova, bez pitanja. Mice majicu I trazi mi golu kozu ispod nje.
JM: "Topla si, uvijek si topla"
Shvacam da mi stoji preblizu i da je cijeli nagnut na mene. Ali to mi uopce ne smeta. Imam neki osjecaj kao da zelim..no svoje misli mi prekida Jimin, kada se njegova ruka spusti do mojih pantalona, te zavlaci svoje prste ispod pokusavajuci doci do onog što je zelio.
Ja: "Ni ne pokusavaj"
Da, rekla sam mu to iako uopce ne mislim to. Zelim, to je sve sto mi je trenutno u mislima. Zelim da uvuce ruku, I da obavi to što namjerava, jer na njegovom pogledu, on me zeli..
JM: "Mozda ti ne zelis, ali tvoje tijelo mi sapce da ti radim prljave stvari"
Nasmjesi se prema meni.
Ja: "Zašto si tako siguran?"
Shvatim da su mi usne malo previse otvorene, kada uvuce ruku još više u pantalone I vrhovima prstiju, lagano prodje preko intimnog dijela, nakon cega sasvim tiho ispustim zvuk stenjanja iz usta.
JM: "Vidis da imam pravo"
Nasmjesi mi se, a na licu mu se ocrta pobjeda. Jer jako dobro zna da pobjedjuje u ovoj igri I da me ima svakim dodirom I da se necu maknuti odavde , dok ne zavrsi zapoceto.
Njegova ruka neumorno seta mojim tijelom I zaustavlja se na najskakljivijim mjestima, zbog kojeg imam neki osmijeh na licu, a ne zelim ga imati.
JM: "Svidja ti se sve sto ti radim, zar ne?"
Opet su se nasle njegove usne na mojem vratu, dok mi sapce. Tijelo mi podrhtava, a glas....jedino sto ispustam su uzdasi I glasno disanje, jer tako mi se svidjaju njegovi dodiri da to ne mogu objasniti.
Ja: "Lose to radis."
Kazem mu to te shvatim da ove rijeci nisam trebala izgovoriti, jer poznavajuci njega, ovo ce postati jos losije.
Njegove snazne ruke uhvate me za straznjicu, podizuci me u zrak, te stavljam ruke preko njegovih kukova.
JM: "Sada cu ti pokazati, ono sto doista mogu...i vjeruj mi, dovest cu te do ludila."
Rekao je to sasvim odlucno dok njegove usne priblizavaju se mojem vratu, zubima mi sisa vrat, duboko disajuci.
Ja: "Ne, radi to"
Mrzim ugrize na vratu, jer to uopce lijepo ne izgleda. No, on ne prestaje. Jos me snaznije zgrabi, ne dopustajuci ni meni ni njemu slobodnog prostora izmedju nas dvoje.
...
YOU ARE READING
《 destiny 》
Fanfiction"Sreća se može naći i u najmračnijim vremenima, samo ako se sjetiš upaliti svjetlo." [pisano: 2018]