Jos jedan dan koji zapocinje isto. Probudio me najgori zvuk koji iko ikada moze cuti, alarm. Ustala sam, obavila jutarnju higijenu i obukla crne helanke sa bijelim printom ruze preko cijele desne noge i obicnu bijelu majicu, a kosu sam zavezala u visoki rep i sisla u kuhinju. Docekao me miris jos toplih palacinki uz poruku "Danas radim i prvu i drugu smjenu u bolnici, tako da se vidimo tek sutra ujutro. Pazi se i nemoj zakasniti u skolu. Mama ❤" Skola! Skola je u 8h, a sada je...7:45h. SHIT! Brzo sam pojela palacinke i otisla promijeniti majicu jer je ova vec izmazana cokoladom. Obukla sam crvenu majicu sa natpisom SWAG. Zgrabila sam torbu, obula svoje omiljene crvene duboke Conversice i istrcala iz kuce. Do skole mi inace treba nekih 15 minuta setnje, a posto sada imam samo 5 minuta morala sam trcati. Nakon nekoliko minuta sam utrcala u skolsko dvoriste gdje su me cekale moje najbolje prijateljice Marijana i Lea. Marijanu poznajem jos od malih nogu kada smo krenule u prvi razred osnovne i od tad se stalno druzimo. Leu sam upoznala takodjer u prvom osnovne ali smo se tek pocele druziti u sestom razredu osnovne i od tada smo Marijana, Lea i ja nerazdvojne. - "Iii?"
- "Sta iiii..??"
- "Zasto si toliko zadihana? Jesi li to bila sa nekim? Poznajem li ga? Kako izgleda? Kakva mu je kosa? Je li zgodan? Ajmee...!!", bukvalno je pocela vristati od srece.
- "Marijana! Prestani. Samo sam trcala od kuce jer, kao sto i sama vidis, kasnim. Ne postoji niko...ne jos. Ne brini. I smiri malo dozivljaj, curo 😂"
- "U pravu si. Ionako to nije tema o kojoj bismo sada trebale razgovarati. Nego, sjecas se kada si prosle sedmice bila kod mene i pokazivala mi onu koreografiju uz pjesmu No More Dream?"
- "Daa...", uputila sam joj zbunjeni pogled.
- "Eh, pa, tad sam te snimala dok si plesala i objavila to na svom YouTube kanalu i do sada imas vec preko 2 miliona pregleda. Ali to nije sve..."
Znam da bih inace u ovakvoj situaciji bila ljuta sto je to uradila bez moje dozvole, ali s obzirom na okolnosti, presretna sam.
- "Lea, a sada joj ti reci fantasticne vijesti", rekla je Marijana.
Skrenula sam pogled ka Lei koja je bila nesto smirenija od Marijane, ali opet uzbudjena.
- " Jutros je Marijanu zvao vlasnik izdavacke kuce iBigHit i trazio tebe. Navodno, vidio je taj video i svidjele su mu se tvoje mogucnosti i tvoj talenat. Rekao je da zele da ugovore sastanak sa tobom jer hoce da ti ponude ugovor i posao koreografa", rekla je Lea.
Ostala sam sokirana. Naravno, svi znamo za iBigHit. To je jedna od najpoznatijih izdavackih kuca svijeta. I bas oni zele mene kao koreografa svojih klijenata tj. pjevaca koji tu rade. MENE!
Iz razmisljanja me trgnuo Marijanin glas: "Rekli su da ako budes htjela prihvatiti njihovu ponudu dodjes danas u 17h tamo kod njih kako biste razgovarali i dogovorili se oko rasporeda."
- "Ajme, cure! Mnogo vam hvala! Znate i same koliko mi ovo znaci."
Nisu nista rekle, samo su prisle i cvrsto me zagrlile. Marijana i Lea su, zaista, ono najbolje sto mi se desilo u zivotu. Zahvalana sam Bogu sto imam nekoga kao sto su one. Tokom posljednjih sest godina povezale smo se i uvijek smo tu jedna za drugu u bilo kakvoj situaciji. Bilo je trenutaka kada je nase prijateljstvo bilo dovedeno u pitanje zbog moje bivse najbolje prijateljice ali ni to nas nije uspjelo razdvojiti.
Pustile su me iz zagrljaja u trenutku kada se oglasilo skolsko zvono.
- "Volim vas, cure", rekla sam dok smo isle ka ucionici.
- "Volimo i mi tebe, Bella."
*6 sati kasnije*
Danasnji casovi su se napokon zavrsili. Oduvijek sam mrzila skolu. Sedamnaest mi je godina i treci sam srednje, tako da jedva cekam da maturiram za godinu dana. Pozdravila sam se sa Marijanom i Leom i krenula kuci. Stavila sam slusalice u usi i pustila svoju najdrazu pjesmu Radioactive od Imagine Dragons. Dok sam setala do kuce neki lik se zapucao u mene dok je trcao i oborio me. Inace se veoma brzo naljutim, pa cak iako su pitanju sitnice, bas kao i sada sto sam ljuta. Podigla sam glavu i htjela poceti psovati sve jer sam se isprljala ali...susrela sam se sa njegovim uplasenim jarko plavim ocima. Ne znam sta mi se u tom trenutku desilo, ali...nisam mogla prestati gledati u njegove oci. Bilo je nesto u vezi tih ociju sto me smirivalo, nesto poznato. Kao da sam takve oci vec vidjela i znam tacno kod koga ali i sama pomisao na njega mi smeta. I on je samo stajao uplaseno me gledajuci u nadi da se nisam povrijedila. Prekinula sam kontakt ocima i nisam htjela uopste vidjeti kako on izgleda i rekla: "Sve je u redu. Ne brini" i otisla sto sam prije mogla ostavljajuci ga zbunjenog na mjestu.
Napokon sam dosla kuci. Bilo je 14:20h. Istusirala sam se i obukla sivu trenirku, sivu hoodie-cu, a kosu sam svezala u neurednu pundju. Nije mi se dalo praviti rucak pa sam samo narucila pizzu. Uzela sam laptop i sagledala film Before I Fall koji je, zaista, odlican. Pogledala sam na sat i bilo je 16:15h. Slusala sam muziku na MTV-u i spremala se za sastanak. Odlucila sam se za obicnu bijelu haljinicu i crne sandale, a od kose sam isplela neurednu francusku pletenicu.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Izasla sam iz kuce i pozvala taxi koji me dovezao do iBigHita. Neko vrijeme sam cekala u ogromnim hodnicima ove velike zgrade. Pozvali su me i usla sam u prostranu, lijepo uredjenu kancelariju u kojoj su me cekali vlasnik iBigHita, menadzer i osoba za koju sam se najmanje nadala da cu ikada vise vidjeti u svom zivotu. On. Nisam ga htjela vise ikada vidjeti u svom zivotu ali sad stojimo jedno nasuprot drugom i suocavamo se po drugi, a nadam se i posljednji put.
