《 destiny 》

20. dio

JUNGKOOK'S POV

Okej....koji kurac je ovo?
Je l' se neko zajebava sa mnom?

Pronasao sam put do dzepa pantalona i uzeo mobitel.

*razgovor*

Xx: "Ko smeta?!"

Ja: "Lea, Jungkook je."

L: "Sta je bilo? Je li se nesto lose desilo?"

Ja: "Ummm...da li bi mogla doci da vidis nesto?"

L: "Plasis me, Jungkook. Ali doci cu. Gdje si trenutno?"

Ja: "U stanu."

L: "Okej, dolazim."

*poziv prekinut*

LEA'S POV

*nakon 10 minuta*

Ja: "Kook?!"

JK: "U dnevnoj sam."

Bolje bi mu bilo da je nesto vazno, jer me prekinuo u gledanju finalne epizode The Originals-a 👏 hvala Jungkook.

Ja: "Gukni golube. Zasto si me zvao?"

Nije nista rekao, samo je pokazao na crnu ruzu koja je mirovala na stolu, i dao mi neku poruku.

JK: "To je doslo uz ruzu."

Procitala sam rijeci ispisane na komadu bijelog papira.

Ja: "Ovo se neko sa tobom zeza. I uostalom, ko je CB.B.?"

JK: "Ne znam ni sam. Ali bila to istina ili ne, ja, i svi ostali moramo biti na oprezu."

Ja: "Zasto? Nije kao da nam iko prijeti smrcu..."

JK: "Znam, ali imam neki los osjecaj u vezi ovoga."

Ja: "Daj ne budi beba."

JK: "Lea, molim te, samo budi na oprezu."

Ojj koji je ovo plasljivac.

Ja: "Dobro, dobro."

Njegov sljedeci potez me je potpuno iznenadio.

Prisao mi je i omotao svoje ruke oko mene drzeci me cvrsto.
Ostala sam potpuno bez rijeci kada mi je tiho sapnuo "Molim te. Ne mogu i tebe izgubiti."

JUNGKOOK'S POV

*sljedece jutro*

Znate ono jutro kada se probudite sasvim odmorni i raspolozeni, i ne postoji nista sto bi vam moglo pokvariti to raspolozenje jer ste zapravo sretni. Dan je prekrasan, suncan, predivan za neku setnju, ili piknik. Sve je savrseno.

Eh pa jebo me svako ako ikada dozivim takav normalan dan u ovom gradu. Jer upravo je Marijana provalila u moj stan i sobu.

M: "Ustaj propalicoo!!"

Ja: "Izlazi iz stana!"

M: "Nema sanse!"

JM: "Ustaj druze."

Tada se Marijana zatrcala sa kraja sobe i skocila na mene. RIP MOJI UNUTRASNJI ORGANI.

Ja: "Jimin, kontrolisi ovog svog buldozdera."

M: "Ma mama ti debela, seljacino."

JM: "Koja je poenta tolikog vrijedjanja?"

M i Ja: "Ne seri kratkonozac!"

JM: "Molim?! Nisam nizak!"

Ja: "Jesi, oduvijek si bio."

JM: "Jungkook!"

M: "Ali nije to jedina mala stvar kod tebe. 😂"

JM: "Jebem vas oboje! Odoh skociti sa litice. Vidimo se u paklu bicez!"

I tada je samo odsetao iz stana.

Ja: "Zezas me? Mali mu je?!😂"

M: "Ma ko ga jebe 😂"

Ja: "😂, nego zasto si dosla? Je li se nesto desilo?"

M: "Kupila sam malo mace!"

Ja: "Aiiiiiiii stvarnoo!!?? Gdje je? Zelim je uzeti!"

M: "Ajde spremi se pa idemo. Kod mene je kuci."

Ja: "Moze!!!!!"

Marijana je izasla iz sobe, a ja sam bio spreman za 10 minuta.

Izasao sam vani i zajedno smo se vratili u njen stan.

Ja: "Jedva cekam da je vidim.."

Priznajem, nekad sam bas kao malo dijete.

Marijana je zgrabila kljuceve i krenula otkljucati vrata, ali ona su vec bila otkljucana.

M: "Cudno. Ne sjecam se da sam ih ostavila otkljucana."

Usli smo unutra i pregledali da nije mozda u pitanju provala, ali sve je bilo na mjestu i nista nije bilo ukradeno.

M: "Ostavila sam malu u sobi, tamo nema nista ostro i ne moze se povrijediti."

Otvorila je vrata i njen osmijeh je izblijedio. Djevojka se samo zaledila u mjestu.

Progurao sam se pokraj nje i usao u sobu.

U jebem ti zivot!

Mala bijela macka je lezala mrtva pored zida. Tacnije ubijena. A iznad nje je nesto bilo napisano, njenom krvlju.

"Ovaj put je to bila zivotinja. Sljedeci put se pazite. Imala si ovaj put srece, M."

Omg! Pokrio sam Marijani oci, i okrenuo se kako ne bih morao vise gledati onaj horor.
Ali na drugoj strani, na zidu je bila ispisana jos jedna poruka.

"Zao mi je zbog potpisa CB.B. Mislim da bi bilo vrijeme da vam kazem ko sam. Ja sam vasa mracna sudbina. Ja sam Destiny. Radujem se nasem susretu.
                                                       - D"