《 destiny 》

18. dio



*sljedeci dan*

JUNGKOOK'S POV

Jedva otvaram oci. Ostre zrake sunca me osljepljuju. Ovo mi je jedna od najmrzih stvari. Zasto se jednostavno nisam mogao roditi na Neptunu? Tamo ni nema sunca.

Razgledam oko sebe i shvatim da sam u svojoj sobi. Okej, ne znam kako sam ovdje uopste dospio niti sta sam sinoc radio, ali jos uvijek sam u odjeci, pa sigurno nisam "uradio" nista. Znate na sta mislim.

Zadnje cega se sjecam je da me je Lea zvala i govorila kako se nesto desilo Belli.

Cekaj! Nesto se desilo Belli?!

Zgrabio sam mobitel i nazvao Leu, ali ona se nije javljala.
Pokusao sam nazvati i Jimina, Marijanu, Sugu, bilo koga...
Niko se ne javlja. Nesto nije u redu.

Otisao sam se istusirati i obukao prvo sto mi je bilo pri ruci, a to je bila siva trenerka i cisto bijela majica kratkih rukava. Obuo sam crne starke, zgrabio kljuceve, mobitel i "pobjegao" iz kuce.

Srecom, Bellina kuca nije bila daleko od mog stana pa sam mogao brzo doci.

Trazio sam kljiceve njene kuce, ali nikako ih nisam mogao naci. Cudno, uvijek je drzala rezervne kljuceve ispod malog zbuna ruze u dvoristu, ali nije ga bilo.

Pokusao sam otvoriti vrata, i ona su se otvorila. Zasto bi Bella ostavila otkljucanu kucu?

Ja: "Bella!?"

Nema odgovora.

Otisao sam u dnevni boravak i kuhinju, medjutim nije bila tu.
Produzio sam do sobe za goste i njene sobe, ali ni traga od nje.
Okrenuo sam se i vrisnuo iz sve snage.
Na zidu je bila oslikana krvava ruka.

Oj majko!!

Spustio sam pogled prema podu. Tek tada sam shvatio da stojim u lokvi krvi.

Pratio sam odakle ona dolazi i to me dovelo do kupatila. Krv se sporo izlivala iz kabine. Jao, Bella, ne....

Istrcao sam iz kuce i odmah otisao u bolnicu. Dosao sam do neke medicinske sestre.

Ja: "Bella Lodge?"

Ms: "Soba broj 135."

Jebem ti Jermeniju, valja doci do te sobe. Ionako sad jedva hodam.

Ne znam ni sam kako, ali nekako sam uspio doci do hodnika gdje je ta soba. Tu su bili: Lea, Marijana, Jimin i Yoongi.

Ja: "Gdje je ona?!"

M: "Gdje je ona?! Kako se samo usudjujes pitati gdje je ona?! Sjeme ti poremeceno! Koji si ti kreten, umobolni stvore! Sve se ovo desilo zbog tebe! Napustio si ju i ona se pokusala ubiti! Nakon toga ti Bog pruzio sansu da je spasis! I to si prokockao! I sta se desilo?! Ona je mrtva!!! Zbog tebe! Zbog tebe je mrtva kretenu! Jer je nisi znao voljeti, niti cijeniti! Ona ti je oprostila cijelu prevaru sa njenom bivsom najboljom drugaricom! A ti ne mozes joj oprostiti to sto je neko drugi pokusava oteti od tebe iako nista nije kriva! Sada je ona mrtva! Pogledaj sta si uradio!"

Mrtva?! Ona je mrtva?!

Ponestajalo mi je zraka. Nisam vise mogao ovdje biti.

Poceo sam trcati u suprotnom smjeru od sobe i od njih.

M: "Tako je! Bjezi! To je najbolje sto znas uraditi!"

Za sve sam ja kriv...