JIMIN'S POV
Ja: "Molim?"
JK: "Da...stvarno ne razumijem."
Ja: "Cek, pa to znaci da je Bella..."
JK: "Izgleda da je tako."
Ja: "Jungkook?"
JK: "Ha?"
Ja: "Volis li je?"
JK: "Koga?"
Ja: "Bellu?"
JK: "Molim?"
Ja: "Jungkook?"
JK: "Ha?"
Ja: "Sta se desava sa tobom?"
JK: "Ziva je..."
YOONGI'S POV
Sta se desava sa mnom?
Zasto sam tek tako pobjegao iz Seoula?
Kakva sam ja kukavica...
A mogao sam joj pomoci...
MARIJANA'S POV
Ja: "Ohohoo, ja necu sada samo sjediti ovdje nakon ovoga sto si mi upravo rekla!"
Ustala sam sa kreveta i krenula do ormara da se presvucem.
L: "Sta pokusavas, Marijana?"
Ja: "Idem po Bellu! Ocigledno!"
L: "Marijana! Previse je opasno!"
Ja: "Pitanje je sta ti pokusavas, Lea?!"
L: "O cemu pricas?"
Ja: "Mislila si da nikada necu saznati za tvoj poljubac sa Jungkookom?"
L: "Kako zn..."
Ja: "To nije bitno, Lea. Zasto ne zelis pronaci Bellu? Je li to zato sto napokon imas sansu sa Jungkookom?"
L: "Marijana! Zasto je ne bih htjela pronaci?!"
Ja: "Pa krenimo onda!"
L: "Marijana, previse je opasno. Bukvalno cemo samo usetati u svoju smrt."
Zgrabila sam torbu iz ormara i krenula vani.
L: "Gdje ces?"
Ja: "Da pronadjem svoju najbolju prijateljicu! Ja je necu napustiti tek tako!"
To su bile moje posljednje rijeci prije nego sto sam se izgubila u tamnim ulicama Seoula.
YOU ARE READING
《 destiny 》
Fanfiction"Sreća se može naći i u najmračnijim vremenima, samo ako se sjetiš upaliti svjetlo." [pisano: 2018]
