BELLA'S POV
Sta se upravo desilo? Zasto odjednom zelim nestati sa ovog svijeta, unistiti svoje postojanje...okoncati svoj zivot.
I evo me upravo u kupatilu, lezim, polumrtva.
Zilet mi vec polahko klizi iz ruke dok se topla crvena tekucina polahko sliva niz moje blijede ruke. Svuda oko mene crvene mrlje u kojima vidim samo odraz sebe, odraz mog propadanja.
Zasto? Ne znam ni sama.
Samo znam da mi je zivot unisten, po ko zna koji put. Ali ovaj put je to dozivotno.
Kapci mi lagano poklapaju oci dok po posljednji put vidim svjetlost ovog dana...ovog svijeta.
Svjetlost nestaje, tama se siri i prisvaja me sebi.
Valjda je jednostavno sudjeno da me obuzme zlo i tama.
JUNGKOOK'S POV
Ma da. Po drugi put sam ju odgurao od sebe, samo tako. Koji sam ja kreten majko mila.
Ja: "Jos jednu!"
K: "A da mozda malo usporite, ovo vam je vec sesta u 15 minuta?"
Ja: "Je l' ovo ti placas umjesto mene? Ne. Je l' ovo ti pijes umjesto mene? Ne. Unistivas li ti sebe picem trenutno? Ne. Zato, ne jebi me u ovo malo zdravog mozga sto mi je ostalo i sipaj jos jednu. Niko te nista nije pitao!"
Kada je vec napokon vidio da je nemoguce da me ubjedi da prestanem piti, odustao je i natocio mi jos jednu casu.
Ne znam ni sta sam pio, znam samo da je bilo nesto veoma jako.
Jos sam znao da mi ovaj konobar ide opasno na zivce jer mi se petlja u zivot.
JUNGKOOK! Koji ti je?! Bro, u klubu si. Pogledaj samo koliko te njih skida pogledom. Mozes imati koju god hoces. Zasto da uopste razmisljas o Belli dok si sa ovakvim komadima u istoj prostoriji.
*zvoni mobitel*
Ma jebem ti vise ova elektronska cudesa.
*razgovor*
Ja: "Halo?!"
L: "Seljacino!"
Ja: "Lea."
L: "Dolazi ovamo iste sekunde. Bella si pokusala izrezati vene. Na samrti je, sve zbog tebe imbecilu svjetski!!!"
Ja: "Ako je ovo jedan od Bellinih bijednih pokusaja da me slaze samo kako bih dosao, onda je bolje da me vise ne zoves."
*poziv zavrsen*
Koja dvorska luda. Misli da cu joj povjerovati.
Mobitel iskljucim i bacim u kantu za smece.
Stajem na plesni podijum i prilazim prvoj djevojci koju ugledam. Stavim ruke na njene kukove i dok se ona lagano njise i uvija u ritmu muzike, ja osjecam nalet adrenalina kako polahko obuhvata moje tijelo. Mislim da cu veceras uraditi ono sto vec dugo nisam.
LEA'S POV
Kunem se, ako vise ikad vidim Jungkooka, licno cu mu iscupati grkljan i njime nahraniti prasice. Mamu muuu.....jojjj...
Prokletu hitnu sam zvala prije 20 minuta i jos uvijek nisu dosli, a ja je ne mogu odvesti jer nisam dosla autom.
Gledajuci u njeno bezivotno tijelo, shvatam da mi je ostala samo jos jedna opcija.
Pretrazila sam imenik i nasla pravu osobu koja ce mi pomoci.
*razgovor*
S: "Koji ti je da me u ovo doba noci zoves? Normalni ljudi spavaju, znas?"
Ja: "Yoongi, nije vrijeme za spavanje. Bella si je pokusala oduzeti zivot, cekam hitnu vec..."
*poziv prekinut*
Zasto?! Zasto si je ovo uradila?!
Ja: "Kunem ti se Bella, ako prezivis, licno cu te sama ubiti zbog ovoga!"
S: "Hoce."
Okrenula sam se da vidim ko je.
Suga je brzim koracima prilazio Bellinom bezivotnom tijelu. Podigao ju je brzo sa poda i istrcao iz kuce, a i ja odmah za njim.
Sjela sam pozadi. Yoongi ju je polahko spustio pozadi, a ja sam njenu glavu njezno polozila na svoje noge.
Mogla bih se zakleti da je Yoongi isao 300 km/h do bolnice
Nije proslo mnogo vremena, a vec smo dosli do bolnice.
Automatski sam istrcala iz auta kako bih dozvala doktore i sestre. Srecom primijetili su me i odmah su dosli sa nosilima.
Yoongi je zajedno sa njima prenio Bellu iz auta na nosila i otisli su u bolnicu.
Zgrabila sam telefon i nazvala prvi broj koji sam ugledala. Jimin.
*razgovor*
JM: "Lekiii...to zoves na sleepover? Moze, ionako ne mogu da zaspim zbog Marijane. Evo je hoda po sobi k'o izluda. Kaze da ima osjecaj kao da ce se nesto lose desiti."
Ja: "Uopste mi nije drago ovo reci. Ali, Jimin, Marijana je u pravu. Nesto se lose i jeste desilo..."
JM: "Lea...nemoj me plasiti..."
Ja: "Jim, u bolnici smo. Bella se pokusala ubiti..."
*kraj poziva*
Nakon sto sam izgovorila te rijeci, sva moja snaga je nestala i slabost je obuzela moje tijelo.
Srecom nisam pala jer sam bila naslonjena na Sugino auto.
Mozda sam dosad bila bar nesto pribrana, ali ne mogu vise. Kontrola nad mojim emocijama je nestala i briznula sam u plac.
*nakon 10 minuta*
M: "Leaa!!"
Ja: "Marijana..."
To su bili Jimin i Marijana.
Jimin je bio gotovo izbezumljen i na njegovom licu se jasno mogla vidjeti zabrinutost.
Marijana, sa druge strane, je bila haos. Vidjelo se da je isplakala kisne godine dok si dosli ovamo.
Jimin nas je obje zgrabio za ruke i povukao ka ulazu bolnice.
JM: "Idemo unutra."
Usli smo u bolnicu i otisli do prve medicinske sestre koju smo vidjeli.
M: "Oprostite, skoro je ovdje dosla pacijentica Bella Lodge zbog..."
MS: "Da..znam. Ona je trenutno na operaciji."
JM i Ja: "Operaciji!!??"
Okrenula sam se i potrcala prema operacionoj sali. Malo mi je falilo da udjem, kada me je snazan par muskih ruku zaustavio.
S: "Smiri se. Rade sve sto je u njihovoj moci. Izgubila je mnogo krvi."
Ja: "Yoongi, kunem ti se, ako me ne pustis, ti ces biti sljedeci koji ce zavrsiti na operacionom stolu!"
S: "Riskirat cu."
Povukao me je nazad i i snazno zagrlio.
Samo sam tiho prosaputala "Bella, ne napustaj me."
YOONGI'S POV
*nakon 45 minuta*
Okej, ovo vec predugo traje. Lea sjedi pored mene i bulji u prazno ne govoreci nista.
Marijana je cijelo vrijeme pricala o Bellinim i njenim uspomenama. Jimin ju je cijelo to vrijeme grlio jer joj je trebala utjeha. Svima nama.
Naglo otvaranje vrata operacione sale nam je svima privuklo paznju. Doktor se vratio sa operacije.
Dr.: "Jeste li vi ovdje zbog Belle Lodge?"
Ja: "Da. Kako je proslo doktore?"
Dr.: "Izgubila je previse krvi. Zao mi je..."
YOU ARE READING
《 destiny 》
Fanfiction"Sreća se može naći i u najmračnijim vremenima, samo ako se sjetiš upaliti svjetlo." [pisano: 2018]
