《 destiny 》

8. dio

JUNGKOOK'S POV

'Da...tebe'
Te rijeci su mi neprestano odzvanjale u glavi dok su mi se suze sljevale niz lice.

- "Bella..."

~ "Jungkook, znam sta sam uradila. Nisam trebala nikada otici, nego te pustiti da objasnis. Ali bila sam previse povrijedjena. Nemas pojma koliko je bilo tesko vidjeti tebe i moju najbolju drugaricu zajedno, a meni govoris da mr volis... Jednostavno to nisam mogla izdrzati. Moj zivot se okrenuo naopacke. Nisam znala sta da uradim, a da ne napravim problem. Jedino pravo rjesenje je u tom trenutku bio odlazak, bijeg. Rekla sam ti da te ne volim, da mi se gubis iz zivota, da ne zelim da te ikada vise vidim. Ali, Jungkook, volim te vise od bilo cega u ovom univerzumu. Ne zelim te nikada izgubiti, Jungkook. Moja osjecanja prema tebi nikada nisu nestala. Moja ljubav prema tebi nikada nije izblijedila. Ucinit cu bilo sta, sami nemoj nikada otici iz mog zivota."

- "Ne bih ni kada bi me tjerala."

Prisao sam joj i zagrlio ju najjace sto sam mogao. Nedostajala mi je njena toplina, miris njene kose, ONA.

~ "Oppa, znam da sam ti nedostajala ali.......ja...ne.....mogu.....disatiii!!"

Odmakao sam se od nje i vidio ju kako pokusava doci do daha.

Oboje smo se poceli smijati.

- "Ne zovi me Oppa. Ja sam tvoj...sta..??"

~ "Idiot...."

Rekla je umiljatim djecijim glasom.
Pokusavao sam da se ne nasmijem.

- "Molim?" , glumio sam da sam bio uvrijedjen.

~ "Kookie!!!!"

- "Tako jeee...!!!"

Bili smo kao kakva mala djeca. Nikada se nismo svadjali. Bilo je tu nekih prepirki ali nikada svadja. Uvijek je bila i ostala pozitivna u vezi svega. Prekrasna je, iznutra, a i izvana. Nikada me nije napustala i uvijek mi je vjerovala, a i ja sam njoj.
Znao sam oduvijek da Yoongi nesto osjeca prema njoj, jer sam vidio nacin na koji je gleda, jer je isto tako i ja gledam.
Jimin joj je najbolji prijatelj jos od predskolske. Iskreno, uvijek sam se bojao da ona voli njega vise nego mene i da ce mi ju on pokusati ukrasti. Ali nije.
Zapravo, Jimin mi je rekao da mu se svidja njena drugarica, Marijana. Ali psst.
Nisam to smio reci hahah.

- "Jucer si trebala doci do iBigHit-a, i nisi. Nasli su nekoga drugoga, umjesto tebe."

~ "Nista drugo nije bitno dok god sam pored tebe."

Awwwww, moje srce se rastopilo. Damn, sta mi ova cura radi.
Prisao sam joj i opet ju zagrilo. Dugo nisam bio sa njom. Njena blizina mi je neopisivo bila potrebna.

- "Ajdemo kuci, sreco."

~ "Ajmo."

Tako smo zagrljeni izasli iz bolnice.

Dosli smo u moj stan. Zivim sam. Odselio sam se od roditelja. Iskreno, drago mi je. Napokon sam svoj boss u kuci 😂.

Otisao sam i istusirao se i obukao samo bokserice.

Vratio sam se u spavacu, a tamo je na krevetu, mrtva umorna, lezala Bella. Sreca draga.

- "Bel..."

~ "Hmmm?"

- "Ajde, odi se istusirati pa da spavamo. Kasno je."

~ "Okej, ali moras mi dati nesto svoje. Nisam ponijela nista od odjece."

Prisao sam ormaru i izvadio iz njeg veliku dugu bijelu majicu i dao joj.

- "Volim kada nosis moju odjecu."

~ "I ja.", nasmijala se i otisla se tusirati.

Legao sam na krevet razmisljajuci cime sam to ja zasluzio ovakvog andjela u svom zivotu.

Nakon nekih 15 minuta je izasla iz kupatila i legla pored mene.
Okrenula se na desnu stranu kao i ja. Polahko sam joj se primakao i svoju ruku zavukao ispod njene majice i zagrlio ju oko struka.

~ "Mislila sam da si zaspao."

- "Nisam mogao bez tebe."

~ "Znas, sada kad su svi moji prijatelji tu, zasto ne bismo sutra svi se okupili i druzili. Nismo odavno. A i voljela bih da se Marijana i Jimin malo bolje upoznaju. Znas...Jimin joj se svidja ali psst."

~ "Jiminu se takodjer svidja Marijana yeey. A sto se mene tice, zasto da ne. Javit cemo im sutra ujutro, a sada spavaj, sreco."

~ "Znas da te volim.", stavila je svoju ruku preko moje koja je bila na njenom struku

- "I ja tebe. Previse."

Primakao sam glavu njenoj i polahko smo utonuli u san.