《 destiny 》

7. dio

BELLA'S POV

- "Otkud tebi ta slika?", tiho sam progovorila. Suga se nije ni okrenuo, samo se nasmijao i nastavio gledati u sliku.

~ "Znas...Jimin je dosao sa nama."

- "Molim?! Gdje je on sada?!"

~ "Iza tebe."

Bas kad sam se htjela okrenuti necije ruke su me snazno zagrlile sa ledja. Nekako sam se uspjela okrenuti i vidjeti ko je.

- "JIMINOOO!!!" , skocila sam i zagrlila ga najjace sto sam mogla.

~ "Belll!!!"

- "Otkud ti ovdje?"

~ "Pozelio sam tee!!"

- "Aeee i ja tebe."

~ "Nedostajes nam svima tamo..."

- "Znam...zao mi je, stvarno. Al i sam znas zasto sam to uradila. Nego, kakvo je stanje tamo? Sta rade Taehyung, Jin, Namjoon i Hoseok?"

~ "Mislim da bi ti to njih trebala pitati."

- "Kako da ih pitam kad nisu ovd..." , uhvatio me je za ramena i okrenuo me. Docekala su me 4 para ociju koja su mi neopisivo nedostajala.

- "Guyzzz!!!!"

~ "Noona!!", svi su rekli u glas.

- " Otkud vi sad ovdje?"

~ "Pa, pozeljeli smo te..."

Taehyung me je lagano uhvatio za ruku i rekao: "Bel, ti i ja moramo razgovarati. Vi ostali radite sta god hocete."

- "Ok..."

Odmakli smo se od ostalih i dosli do druge klupe i sjeli.

- "Sta je bilo, Tae?"

~ "Sada me samo slusaj. Ne govori nista dok ti sve ne ispricam. Slusaj me sad pazljivo. One noci, na tvoj rodjendan...Jungkook te nije prevario. On te nikada ne bi prevario, Noona. Nemas pojma sta bi on ucinio za tebe. Te noci, dok je Jungkook bio sa tobom, Ena je uzela njegovo pice i nasula nesto unutra sto ga je, hajmo reci, omamilo. Kada si ti otisla do Lee nakon toga, on je popio svoje pice u koje je ona nesto nasula i otisao vani da uzme svjezeg zraka. Ena je otisla za njim i odvela ga do vaseg tajnog mjesta jer ste jedino ona, on i ti znali za to vase tajno mjesto. On u tom trenutku nije znao ni sta se desava, a kamoli sta govori. Tada si ti dosla do njih i ostalo znas sta se desilo. Sljedece jutro on se probudio i krenuo traziti tebe. Pitao sam ga da li se sjeca icega od sinoc i on je rekao da se ne sjeca. Nakon toga sam mu objasnio sta se desilo i tada sam ga po prvi put u zivotu vidio kako place. Nemas pojma koliko je bio povrijedjen i ljut na samog sebe. Odmah je otisao do tvoje kuce u nadi da ce stici razgovarati sa tobom, medjutim, ti si vec bila otisla.
Bella, on tebe neopisivo voli, nemas pojma koliko. Molim te, daj mu sansu.
Bella, on ce se unistiti bez tebe..."

- "Ja..." , suze su mi se pocele slivati niz lice "...sam...toliki....IDIOT!"

~ "Bella, nemoj tako. Nisi znala..."

- "Tae, ti ne znas sta sam ja njemu rekla. Kako sam mogla? Trebala sam ga samo pustiti da sve kaze..."

Nisam mogla ni dovrsiti recenicu, a Teahyung je vec rekao: "Sta cekas sada? Pozivnicu? Idi do njega."

Nije mi trebao nista vise reci. Ustala sam se i sto prije otisla u bolnicu.

Dosla sam do njegove sobe i bukvalo upala u sobu tako jako i glasno da je i on poskocio sa svog kreveta.

~ "Koji vrag?!", rekao je i poceo se smijati, medjutim, kada je vidio mene njegov osmijeh je nestao i njegovo lice je poprimilo ozbiljan zabrinut izgled.

~ "Sta se desilo, Bel? Trebas li nesto?"

- "Da...tebe."