VIII Poglavlje

12.4K 648 38
                                    

 

    Gledam u ispruženu ruku i oklevam. Ta ispružena ruka, osmeh u njenim crnim očima su jasna molba i poziv u lepše sutra. Na tren se zapitam imam li pravo da u njenu svetlost unesem moju tamu, ko li će biti jači, hoće li imati snage ova lepotica da me trgne iz mog mraka ili ću je povući sa mnom u ponor pakla. Samo na trenuntak pomislim da ne prihvatim pruženu ruku, al pogled na njene oči budi u meni želju da je nikad ne razočaram, da nikad ne izbrišem ovaj sjajni osmeh sa lica. Polako, kao dete koje je nesigurno u svoje korake pa traži oslonac u tuđoj ruci, tako i ja prepletem prste sa njenima, osetim kako me jako stegne i sam sobom se ponosim kad ugledam veseo osmeh na njenim usnama. U mislima joj poručujem da me vodi, da bude hrabra i strpljiva jer umreću ako uništim ovako nešto dragoceno.

   Ispred ginekološke ordinacije dok čekamo da nas uvedu preznojio sam se trista puta. Moja bivša žena nikad me nije zvala da prisustvujem pregledima, uvek je namestala situacije da ja nisam mogao da dodjem. Naravno sad znam o čemu se radilo. Ova žena ovde me čvrsto drži za ruku, sve mi se čini da mi time poručuje da ovo sve treba i moramo zajedno. Voleo bi da situacija nije ovakva. Dejana zaslužuje da uživa u ovoj trudnoći, nažalost zbog prloma potkolenice to neće moći. Narednih šest nedlja će morati da nosi gips. Zbog svih povreda koje ima, a i zbog trudnoće moraće da leži i miruje. Voleo bih da može ponosno da šeta svoj stomak. Dok razmišljam o svemu jedno pitanje mi ne izlazi iz glave šta ova djevojka ima pa budi sve ono mrtvo u meni a da se pri tom ni malo ne trudi.

   -Biće sve ok.

  Čujem sebe kako joj govorim. Ne verujem sebi šta mi se dešava pa da mi je za ovako kratko vreme stalo da joj ugodim. Gledam je kako sa mukom ustaje sa kolica i prelazi na krevet za pregled. I sestra i ja smo htjeli da joj pomognemo ali ona ne da. Borac, hrabra ili luda to još nisam načisto.

  -Preživeli ste svašta za ovih dva meseca, ovde imamo jednog velikog borca.

   Sa osmehom nam govori doktor dok stavlja gel Dejani na stomak. Pomolim se da sve bude ok. Dok doktor prislanja sondu na njen stomak, osetim tanane prste kako se zavlače u moju šaku. Pogledam je i ugledam strah na njenom licu, zato pojačan stisak, nemo joj poručujući da ne brine.

  -Vi ste u 11nedelji trudnoće, plod se dobro razvija, na mestu gde je bio drugi plod vidi se ožiljak. Imate mali hematom zato, a i zbog svega što vam se izdesavalo preporučujem apsolutno ležanje. Dobićete vitamine koje morate da pijete. Video sam rezultate krvne slike. Gbožđe kao i hemoglobin su vam niskito moramo lekovima da nadoknadimo. Al ima vremena sve se lepo dogovaramo na kontrolama. Sad hoćete li da čujete srce?

   Pita doktor a mi ni da beknemo, već kao dva debila samo klimnemo glavama. I kad čujemo dobovanje malene tačkice na ekranu tako pojačamo stisak ruke. Osećam suze kako mi peču oči, al im ne dozvoljavam da krenu. Osećaj je neverovatan. Moj razlog da se uzdignem iz pepela, još jednom Feniks će da se uzdigne jači nego ikad.  Obećam sebi da će ovo maleno biće imati sve. Miji sam pružio sve, al nije imala ono najbitnije. Nije imala porodicu, nije imala majku. Ovog puta osećam da će biti drugačije.

   -Jel sve u redu? Mislim imali gubitak jedne bebe uticaj na ovu?

   -Ne, Dejana nemaš za šta da brineš. Prvih dana je bilo rizično, tada je bilo bitno da ležite što ste vi, nažalost bili prinuđeni. I dalje morate da ležite i tu nema rasprave. Bar do sledeće kontrole za mesec dana.

   Još pod utiskom zvuka kucanja malenw tačkica ukapiram da smo se vratili u Dejaninu sobu i da smo ostali sami.

   -Lepo ti stoji osmeh.

  -Molim?

   -Lep si kad se smeješ.

   -Aaa, hvala.

  Koji li je meni klinac? Od kad sam ovako tupav? Kao da nikad sa ženom pričao nisam.

   - Jel mogu nešto da te pitam?

   -Naravno.

   -Glupo je, ali da li bi mogao da mi ispričao kako smo se upoznali.

   Crvena kao bulka pita. Sva mi je nekako slatka pa rešim malo da je zezam

    -Uh pa to je bilo ne zaboravno.

   -Kako to misliš?

   -Pa na Maretovoj i Ivaninoj veridbi si mi prišla u WC i startovala me. Bili smo zaključani unutra dok se napolju napravio veliki red.

   -Sereš? Nema šanse da sam ja tebe startovala.

  -Jesi, a ja se za razliku od tebe sjećam te noći.

  -Ma nema šanse, u životu nisam prišla nekom prva.

   -Meni jesi. I uživao sam, malo sam se nećkao ipak smo bili na javnom mestu al izgledala si kao milion dolara pa bio bi peder kad ne bi poklekao.

   -Senade, neprijatno mi je. Kaži mi istinu.

  -To je istina.

  - Ok, zaboravi da sam te pitala.

Naljuti se crnooka, okrenu mi leđa i pokri se preko ramena. Bi mi zao a i setim se da ne bi trebalo da je nerviram trudna je. Priđem polako i sednem na krevet, spustim joj ruku na rame i počnem da je mazim.

  - Ivana je jedino što imam od porodice, iako nismo krvno povezani. Bio sam od ranog jutra sa njom na dan njene veridbe, ona zna sve o meni i uporno pokušava da me izvuče iz mog crnila. Pa mi je tog dana ceo dan nameštala neke njene drugarice, koleginice. Sve sam ih uspješno izbegvao. Onda sam ugledao tebe u društvu brata i snaje, imala si na sebi onaj zlatni top i crne pantalone, pomislio sam da izgledaš fenomenalno. A onda sam primetio tvoje zlatne sandale i oduševio se. Rekao sam Ivani da hoću da me upozna sa tobom ako već želi neku da mi namesti. Pitala me što, odgovorio sam ima pakleno seksi sandale. Munula me po ramenu i rekla da sam plitak. Hteo sam to da pomisli pa sam lagao. Ustvari pao sam na tvoju kosu i tvoj osmeh. Gledao sam te cele večeri, bila si vesela, igrala si non stop, kitila muziku, ljubila brata. Bila si tako prirodna. Oko pola dvanaest frizura ti je bila uništena od igranja, svaka druga ženska bi poludjela da joj se to desilo, a ti si samo skinula šnale stavila glavu i prstima razbarušila kosu. Nastavila si da igraš. Tog trenutka sam poželeo da te upoznam. Taman sam krenuo prema tebi, ti si nestala. Tražio sam te čak i u WC. A onda sam izašao napolje i ugledao te kako se veselo, kao mala djevojčica ljuljaš. Prišao sam ti, upoznali smo se. Kad si ustala sa ljuljaške malo si se zateturala i ja sam te uhvatio. Krenuli smo da se ljubimo i ostalo je istorija. Neću da te lažem. Na prvu loptu sam pomislio da si sponzoruša, jer sam video auto koji voziš, a nakit koji si te večeri imala koštao je poprilično. Onda si bila tako vatrena u seksu dana sam pomislio svašta. A onda si me mrtva hladna otkačila režima "grdosijo bio si dobar". Ostavila si me sa vilicom i pantalonama spuštenim do poda.

  Nasmejem se kad završim priču i vidim kako glavu krije u jastuk. Jedva je čujem kad kaže

   - Zemljo otvori se...

 

FeniksWhere stories live. Discover now