BIZNISMENI #1 🔛 TARA & NENA

26. Karlo

Kapci su mi otežali, i ne uspijevam otvoriti oči. Još je jedna luda noć iza nas, a luđe me jutro dočekalo. Dok se pokušavam pomaknuti, razmišljam o noćašnjem partijanju i sklapam slike...

I sva mi lica bježe iz misli, a ono jedno ostaje tako živo. Čitavo mi tijelo uzavrije na pomisao plavuše koja polako, ali sigurno ruši zidove oko sebe.

Prebacim se na leđa i doslovno mogu osjetiti njeno toplo tijelo u naručju. Jer najzad je prekinula svoju borbu i odlučila se opustiti, pa mi utonula u naručje i plesala. Ma, nije se odvajala od mene čitavu noć...

I sad si mislim, kad sam i kako stigao do svog kreveta?

Iste sekunde otvaram oči, trepćem, ali gledam u strop, a rukom polako klizim u desno sve dok ne dotaknem tijelo.

,,Ne opet, Kosta!'', protisnem kroz zube, pa se pitam, koji nam je kurac kad nas svako pijanstvo dovede zajedno u krevet.

Guzicu premjestim na rub kreveta i tek tada pogledam u desno, pa uvučem zrak u sebe, a pluća mi skoro eksplodiraju.

Plava je duga kosa rasuta po jastuku, a polugolo žensko tijelo mami na dodire. Grizem jezik, polako se podižem, a osmijeh mi lebdi na usnama i jebem si sve po spisku, jer se ne sjećam...

Dođe mi da cvilim od muke, da si kosu počupam, jer imam pokraj sebe krasoticu, a ne znam šta smo radili i jesmo li nešto radili...?

I jebem ti život Karla Kreševića!

Povučem plahtu, otkrijem joj tijelo, a jedva se suzdržavam da je ne zaskočim. I baš tada, ona se pomakne, tiho zaprede, malo se rastegne i podiže glavu, pa se okreće prema meni.

„Mmmmmm!!!", čvrsto stisnem usne i odbacim se u stranu, a srce mi tuče pomahnitalo

„Dobro jutro!", slatko se osmjehne.

„Ne! Ne! NENENENENENE!" Odmahujem glavom u šestoj brzini. „Lutko, reci da ovo nije istina! Reci! Reci odmah!"

„Baš sam se dobro naspavala!" Utone natrag među jastuke i podiže ruke iznad glave, pa se još malo proteže.

„Matea, srećo, samo smo spavali, zar ne?" Tutnji mi u ušima, a znam da će mi tutnjiti u mozgu kad Kole sazna.

„Da, spavali smo!", prevrne očima, pa se zagleda u mene. „Karlo, u čemu je problem?", podiže se, oslanja na laktove i nevino trepće okicama. „Bilo nam je divno!"

„Ti i ja! Ja i ti! Mi!", šaram prstom. „O, Kriste, Kosta će me odrobijati!", ustajem s kreveta, pa ukopanih šaka u kosu stanem ubrzano šetati po sobi, a ona ne skida pogled s mene i još se smješka. „Ma da, pa šta sam mogao očekivati... Sami ćemo si presuditi", mrmuljim više za sebe. „Genijalci smo kakve svijet nije vidio! A, ja sam pizda svjetske klase! Kako sam to mogao učiniti svom frendu?"

„Ne razumijem te. Zašto si odjednom tako nervozan?"

„NEEEEEEEEE!!!" Prolomi se iz susjedne sobe.

„Šta je to?", gledam u Mateu.

„Mislim da je to Kosta?", slatko zahihoće.

„Već je saznao?", poletim u kupaonicu. „O, jebem ti majku!"

„Pa, ako ne želiš da se malo mazimo...", ustaje Matea i skuplja odjeću po podu, pa se krene oblačiti. „Onda ja idem."

„Nemoj ići! Čekaj!" Prepriječim joj put i leđima se oslanjam na vrata. „Ako je Kosta izašao iz sobe, jebanje nam ne gine!"

Matea se podboči, napući usne i premjesti se s noge na nogu. Uzdahne i navuče suknjicu. „Želiš li da izigravam kaskadera pa da skočim s terase? Jednom moramo izaći", nagovijesti mi.