Probudila sam se. Prvo sto sam ugledala kad sam otvorila oči, bila je moja nova soba, na koju se i dalje nisam navikla. Bilo je tesko promijeniti klub, pogotovo nakon skoro 3 godine u Švedskoj. Sada sam trebala igrati ovdje, u Bajernu. Jedini problem je bio, što sam upravo ja trebala biti osoba, na koju će se Bajern osloniti za prelazak u Bundesligu. Ja sam trebala biti njihovo najjače pojačanje, trebala sam opravdati očekivanja igračica, trenera, publike. A nisam znala da li ću to moći podnijeti
Jedino što me činilo sretnom u ovom trenutku je bila činjenica da sam ogromni navijač Bajerna, fudbalskog kluba. Bila je to velika čast, pod istim nazivom kluba igrati, baš kao i igrači koje već godinama gledam na TV. Bio mi je ovo već drugi dan u Minhenu, ali nisam izlazila vani.
Bio je 28. juli, vrlo toplo jutro, što je značilo da ni dan neće biti nešto manje topliji. Moram otići u kancelariju kluba, kako bi se dogovorili oko potpisivanja ugovora i naravno, da se uskoro priključim ekipi na treningu.
Ustala sam polako, očigledno nenaspavana jer sam prethodne noći pričala na telefon sa Norom. Nora je moja najbolja prijateljica, upoznale smo se dok sam ja još igrala u Švedskoj. Igrale smo zajedno oko godinu dana u Kristianstadu, nakon čega je ona prešla u Mađarsku. Nismo nikada izgubile kontakt iako smo bile daleko jedna od druge.
Drugih prijatelja nisam imala mnogo, svi su se mogli nazvati samo poznanicima. Nikad se nikome nisam mogla u potpunosti povjeriti, ali oni koji su uvijek bili tu za mene su Nora, moj polubrat Andreas i moja prijateljica iz Bosne, Ema. S Emom se družim još od vrtića, a nakon što sam se preselila u Švedsku, naš je kontakt malo oslabio, ali i dalje je uvijek bila tu.
Do kupatila sam se bukvalno dovukla, umila se, oprala zube i makar malo došla sebi. Polako sam došla do kuhinje, u frižideru nisam imala gotovo ništa, te sam napravila pahuljice i kafu. Sjela sam za stol i uzela telefon u ruke. Napisala sam poruku Andreasu.
"Hej, bro. Šta radiš, fali li ti sestrica?"
"da, da fališ, kako da ne. šta se dešava u minhenu, jesi li već srela lewandowskog?"
"Vrlo si zanimljiv Andreas, kako da ne.. Nisam ni izlazila iz stana, a danas idem potpisat ugovor"
"prelijepo... sretno sis. moram na predavanjee. Love you"
"tnx bro, sretno na predavanjima, lyt"
Andreas mi je mnogo nedostajao. On je mlađi od mene oko tri godine, dijete iz tatinog drugog braka. Mama mi je preminula kad sam imala 2 mjeseca, tako da je nikada nisam ni upoznala. Nakon 2 godine, tata se oženio s Linn, Andreasovom mamom, koju sam i ja smatrala svojom. S njima uvijek govorim na švedskom, dok sam s tatom uvijek pričala na bosanskom. Tokom srednje škole sam učila njemački, i dosta dobro ga poznajem, stoga ću se, bar se nadam, dobro snaći ovdje u Njemačkoj.
Otišla sam u sobu kako bih se obukla i otišla u grad. Nakon što sam dugo preturala po koferima, koje mi je doista bilo vrlo lijeno raspakirati, odlučila sam se za vrlo jednostavan outfit.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
