savršen par - Leon Goretzka

"Ne mogu da vjerujem, kako su ti mogli to uraditi!?"

LEON P.O.V

"Sana , jesi ti normalna kuda odlaziš? Gdje si ti uopće?" rekao sam joj, i sam sam bio mnogo uznemiren, zašto me pobogu zove već sada i jedino što mi kaže je da odlazi.

"Leon, dođi po mene, ispred dvorane sam." rekla mi je gotovo uplakana, jecajući. Znao sam da nešto nije u redu, znao sam da opet ima problem u klubu. Prekinuo sam i krenuo nazad prema dvorani. Nisam ni došao do kući i već  idem nazad po nju.

Nije mi trebalo ni deset minuta da dođem do nje, s obzirom da nije bilo mnogo gužve i da sam vozio najbrže što sam mogao. Došao sam do dvorane, a Sana je stajala ispred.

Ušla je u auto i jako zalupila vratima. Nije progovorila niti jednu jedinu riječ.

"Sana, koji ti je vrag?! Tek tako kažeš da odlaziš... Znaš koliko sam se zabrinuo za tebe!" rekao sam joj, bio sam vrlo ljut, ali onda kad sam primijetio kako se jedna suza spušta niz njeno lice, zašutio sam. Nije valjda da sam je sada opet povrijedio. "Sanna. Izvini." 

Spustila je glavu na moje rame i ja sam je zagrlio. Milovao sam njenu lijepu plavu kosu, nisam mogao sebi da dozvolim da joj opet uništim osjećanja i da zbog mene plače.

Nije mi ni ništa rekla, a ja sam nastavio voziti. Došao sam do njenog stana i ušli smo.

Nakon što je sjela, opet je naslonila svoju glavu na moja prsa.

"Ajde, reci, šta se desilo?" 

"A šta se desilo, desilo se to da su mi poništili ugovor i šalju me u jebenu Gyor!" ljuto je odgovorila, jecajući. Nisam ni znao gdje je Gyor,ali sama činjenica da bi ona uskoro mogla otići iz Minhena me uznemiravala.

"Sana! Ne, to je nemoguće! Gdje je taj Gyor uopće?!"

"Leon! Ne mogu to podnijeti, oni me šalju u Mađarsku!"

"U Mađarsku?!! Ali Mađarska, predaleko je! Ne možeš otići Sana! Postoji li ikakva šansa da ostaneš u Njemačkoj ako ništa?"

"Prelazni rok u Njemačkoj je gotov.  Jedino tamo još traje, ako ne prihvatim, nemam više gdje igrati..."

"Ne mogu da vjerujem, kako su ti mogli to uraditi!?" 

"Ne znam Leon, zaista ne znam. Svakako su to uradili, ja nemam više ništa da učinim tu..."

"Baš ništa?"

"Baš ništa."

Nije mi više ništa rekla, a nisam ni tražio da mi išta kaže. Samo je ležala pored mene, gledajući u jednu tačku u zidu. Nisam znao, da li će ona pristati. Nije mi bilo svejedno znati da će otići u Mađarsku. Ja ovdje, ona tamo. Nikada nisam ni razmišljao o svemu što bi moglo biti. Nije mi bilo ni na kraj pameti da će ona nekad ići, a trebao sam znati, otići će. Bila je isuviše dobra da bi igrala ovdje.

-

"Sretan put Leon, volim te! I nemoj sve da uprskaš, daj jedan gol za mene." rekla mi je zatvarajući vrata od stana.

Otišao sam do svog stana, pokupiti stvari i nakon toga otići do Josha. Teško mi je ostaviti Sanu samu, nije baš u najboljem raspoloženju, ostat će sama a to ne želi.

Uzeosam kofer, obukao se i brzo otišao po Joshuu, s obzirom na to da već kasnimo, ane želim da se zamjeram novom treneru. Josh me čekao ispred svog ulaza. Zajednosmo krenuli do stadiona, odakle smo trebali ići na aerodrom. Onda odlazimo uLiverpool na tri dana, što je opet problem jer ko zna d ali će Sana pristati potpisati ugovor i da li ću me dočekati u Minhenu, ili će se već pakovati za Mađarsku.

"Hej, Leon, šta ima?"

"Ništa specijalno, sve je kao inače. Kod tebe?"

"Također, šta je sa Sanom, kako je ona. Nisam je vidio već mjesec dana."