savršen par - Leon Goretzka

moje oči odjednom su pronašle tvoje

"Sanna, hajde više kreni, nemamo toliko vremena!" Ema je glasno vikala iz hodnika dok sam se ja češljala.

"Ema, došla si na par dana i već me tjeraš da dolazim na vrijeme... Kao da ne znaš da mi je kašnjenje u krvi." na ove moje riječi, Ema je samo prevrnula očima.

"Fuck you, nemam cijeli dan. Idemo, idemo, idemo!" povukla me je za ruku i izvela iz stana. "Eh, sad idemo u život!" 

"Misliš, u šetnju." Nejra joj je smirenim tonom dodala.

"Štogod Nejra, baš znaš uprskati svaki trenutak." Ema je već bila iznervirana. Možda zato što mi je nedostajala, ili možda što mi je danas jednostavno bio dobar dan, sve mi je prijalo. Danas nema mnogo sunca, oblačno je. To je moje vrijeme, ne volim sunce, ne volim toplotu.

Šetale smo oko sat vremena, pokazala sam im one dijelove Minhena koje i sama znam, a iskreno, nisam poznavala gotovo ni jedan dio.

Sjeli smo u neki kafić i naručile si kafu.
"I Sanna, kako ti ide ljubavni život? Šta je s Erikom?" Ema me pitala a ja sam samo osjetila neki pad raspoloženja. Nisam voljela kad me pitaju o njemu. Nikada mi nije ni trebao u životu, a opet uzeo je veliki dio mog života.

"Ništa, zaboravi na Erika, šta je s tobom?" Odgovorila sam joj onako smireno i polako bez ikakvih promjena u mome glasu i raspoloženju. Nisam željela da iko shvati kako nisam preboljela Erika, tog plavokosog momka, čiji me je osmijeh nekada najviše radovao, zbog čega sada plačem.

Erik je bio tako divna osoba, sve dok se jednog dana nismo posvađali i dok nije rekao zbogom, za  nas dvoje to je, očigledno, bilo posljednje zbogom. Od tada ja više nikad nisam vidjela Erika, ja sam sada došla ovdje, u drugu državu, sa stavom, da me ovdje on više neće pronaći i da se više nikada nećemo sresti.

"Sama, kaoo listt na veeetru, saaama na ovom sveetu!" Ema je počela pjevati. Često smo ovu pjesmu nazivale svojom smijući se i govoreći da nas od naše ludosti nijedan momak neće.

"Nejra, nemoj mi reći da si i ti kao sestra... Onda bismo u potpunosti izgledale kao neke tri same jadnice bez ikoga..." obje su se nasmijale na moje riječi.

"Pa vidiš, izvlačim nas iz te situacije. Nekad, početkom godine, trebali bismo se vjenčati." Nasmijala se.

"Nejra! Nisi valjda mislila da me ne pozoveš?" Odgovorila sam joj.

"Naravno da ne sis, ti ćeš biti prva koju ću pozvati." Namignula mi je. "I da, očekujem da povedeš pratnju.."

"Čisto sumnjam da će se to desiti do tvog vjenčanja, po mom skromnom mišljenju, na tvoje vjenčanje ćemo tvoja sestra i ja doći zajedno, pod ruke, jer smo same, jadne i niko nas neće." Sve smo prasnule u smijeh, dok je cijeli kafić gledao u nas, ali nas nije bilo briga.

Leon P.O.V

"Goretzka, nisi realan, hajde ubrzaj proces kupovine i da odemo negdje na kafu!" Josh je vikao na mene dok sam ja uzimao sok. Znam, opsjednut sam s tri vrste soka, stoga, lakše je doći sa mnom u kupovinu auta nego soka.

"Gotovo!" Uzviknuo sam uzevši sok od borovnice sa police.

"Aleluja! Ponašaš se kao djevojka u kupovini cipela. " Joshua je uzdahnuo i nasmijao se.

Otišli smo na kasu platiti. Nije mi se dalo mnogo hodati pa smo krenuli prema kafiću koje je bio udaljen nekih 100 metara od prodavnice.

"Kako je na ljubavnom planu, Goretzka?" Joshua me pitao, a moj pogled se zaledio na trenutak, jer mi se činilo da vidim Sannu u tom kafiću. Sjedila je sa neke dvije drugarice i smijale se. Nisam je vidio već tri dana, otkad sam bio u njenom stanu. A nismo se ni dopisivali. Možda je ljuta na mene? Možda  ne želi da više budemo prijatelji?

"Helou, dečko vrati se! Gdje si odlutao?" Joshua me udario po ruci prekidajući moje misli o njoj.

"Samo sam se zamislio, ništa bitno." Odgovorio sam mu.

"Ali i dalje nisi odgovorio na moje pitanje. Da li ti je ona zlatokosa slučajno postala djevojka?" On se nasmijao a ja sam samo šutio.

"Ne. Nema ništa između Sanne i mene." Odlučio sam da je možda bolje prekinuti razgovor o njoj, ali nisam mu ništa rekao o tome.

"Uostalom, zar nije ono ona?" Rekao mi je dok smo ulazili u kafić. "Idemo se pozdraviti!" povukao me za ruku, a meni se ta ideja i nije baš sviđala jer nisam znao šta ona misli o meni i da li je možda ljuta zbog nečega, iako sam smatrao da ne postoji nijedan razlog za ljutnju. I prije nego što sam išta stigao reći došli smo do stola gdje su sjedile dvije djevojke i Sanna. Prestale su s razgovorom i gledale u nas, Sanna mi se nasmijala, a druge dvije djevojke su zbunjeno gledale u nas.

"Sanna, hej, kako si?" prvi sam stigao izustiti nešto prije nego što Joshua progovori, jer znam da bi mogao svašta reći.

"Hej, Goretzka, Joshua. Izašla sam malo s drugaricama iz Bosne, da im pokažem grad. A vi?" nasmijano je odgovorila.

"Također, imali smo slobodan dan, pa smo izašli prošetat. Možeš li nas barem upoznat sa drugaricama?" zlobno se nasmiješio, na što je Sanna klimnula glavom.

"Ustvari, one bi se mogle upoznati same!" rekla je i okrenula se prema njima govoreći im nešto na nekom stranom jeziku, to bi vjerovatno bio bosanski. Nakon toga je djevojka plavih ociju pogledala u Joshuu i mene, ustajući.

"Ja sam Ema, drago mi je." nasmijala se, a i Joshua se njoj također predstavio.

"Leon, i meni je drago." Klimnuo sam glavom, a druga djevojka se također ustala upoznati s nama. Zove se Nejra.

"Sjednite s nama Goretzka." rekla mi je Sanna pokazujući rukom na dvije slobodne stolice pored njih. Osjetio sam olakšanje na trenutak jer sam shvatio da Sanna nije ljuta, iako zaista nije ni imala razlog da bude ljuta na mene, ali tipični Leon, uvijek paniči zbog gluposti.

Sjedili smo zajedno oko sat vremena, a Joshua je sve vrijeme gledao u Emu, kao da ju je želio impresionirati, ali nije bilo teško primijetiti ni način na koji ona njega gleda. Zaista su mnogo slični, plava kosa, plave oči i kao što Sanna kaže - oboje su bez smisla za humor. Možda bih se mogao složiti za Joshuu ali iskreno iako nisam znao Emu, djelovala je tako. Nastavili smo se družiti u Sanninom stanu dok smo gledali  utakmicu.

--------------------------------------