Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
58.930 likes 366 comments
@leon_goretzka : Gonna be hard without you, but still, so proud of you <3
Došla sam. Daleko od svih ostalih, došla sam u svoj novi dom, došla sam u Gyor.
Brzo sam se obukla i stala ispred da čekam Viktora. Doći će po mene i odvući će me da završim sa ljekarskim pregledom.
-
Došao je i kad sam otvorila vrata, primijetila sam nekog da sjedi nazad. Pozdravila sam se s Viktorom i sjela, a kada sam se okrenula. Ugledala sam poznatu svijetlo smeđu kosu, oči koje su mi nekad bile najljepše na svijetu, osoba koju sam prezirala, od koje sam pobjegla, opet je tu pored mene.
"Erik?!" izustila sam iznenađena, vidno uznemirena.
"Da Sana, Erik." rekao mi je sasvim smireno kao da se nikad ništa nije desilo između nas.
"Vas dvoje se poznajete?!" pitao nas je Viktor, gledajući isuviše iznenađeno.
"Da poznajemo, stari prijatelji." odogovrio je Erik prije nego sam ja uspjela bilo šta izustiti.
"Da, stari prijatelji." samo sam potvrdno klimnula glavom. "U svakom slučaju, otkud Erik ovdje, zar me nisi ti trebao samo odvući na ljekarski?"
"Pa, da, ja sam tu samo da te odvučem. Erik ide s tobom, to mu je posao ipak." rekao je Vitkor.
"Posao?! Molim?!" gotovo da sam poludjela.
"Da, on je fizioterapeut." okej, sada sam definitvno poludjela. Jebeno bježim od njega mjesecima, samo da izbjegnemo susret i bilo kakav kontakt da uspostavimo, i on je meni fiziotereapeut. Život se mnogo igra sa mnom.
-
Došli smo ispred bolnice, Viktor je stao. A Erik i ja smo izašli. Samo smo hodali jedno pored drugog, nastojala sam držati distancu. Nisam ni riječi progovarala, a nije ni on, svjestan situacije u kojoj se oboje nalazimo. Došli smo gotovo do ulaza kad sam primijetila da me gledao kao da želi da nešto progovori i prekine tišinu.
"Jesi li imala nekih povreda u posljednje vrijeme?"
"Hmm... Da. Prije nekih pet mjeseci sam istegnula ligamente."
"OK, moraš to reći dokt..." prekinula sam ga prije nego što je uspio završiti rečenicu.
"Jesi li znao da ću doći?"
Uzdahnuo je. "Da, jesam. Što sam mogao učiniti, nisam mogao otići Sana, nisam ti ni mogao reći jer znam da me ne bi željela saslušati."
"Erik, ne mogu biti u blizini tebe, ne mogu! Udalji se od mene, molim te, sem posla mi se ne obraćaj. Previše si uništio moj život da bih ti mogla tek tako vjerovati i ti to znaš."
"Sana, daj mi priliku molim te. Želim ti se izvinuti i da vidiš da nisam onakav kakav misliš da jesam. Kunem ti se Sana, nisam mislio da te povrijedim."
"Ne glumi nekog kliše romantičara koji je sve, samo ne divan. Bježi od mene više, ne mogu da te gledam uopće!"
"Nećeš me se tako lako riješiti Sana, ali nek ti bude."
Odmakao se u mene, a mi smo nakon kratke prepirke odlučili ući u unutrašnjost bolnice. Nije bilo mnogo ljudi, pa sam u čekaonici sjela nekoliko mjesta udaljena od njega. Zašto se morao pojaviti on, da mi opet uprska sve. Ne mogu podnijeti nijedan problem više.
-
Sjedila sam u dnevnom boravku i gledala sam TV, kad sam dobila poziv na telefon. Broj je bio nepoznat, s mađarskim pozivnim brojem. Uzela sam telefon i javila se.
"Halo."
"Hej Sana. Erik je i znam da ne želiš da pričaš sa mnom, ali, imam neke rezultate nalaza koje ti moram reći."
"Šta, niko drugi me nije mogao nazvati i reći mi to?"
"Nije u pitanju nešto bezazleno, nisam želio da iko drugi sem mene zna za ovo."
"Što je to tako bitno da ga ti želiš zadržati za sebe?" vikala sam na telefon, bijesna. "To što si mi nekad bio momak, ne znači da možeš da se miješati u moju karijeru, znaš li..."
"Sana stani! Trudna si!" prekinuo me prije nego sam uspjela završiti šta sam mu to htjela reći. Stajala sam u nevjerici. Ne znam šta da osjećam, da li da sam sretna zbog toga, razočarana, ljuta ili ipak tužna. Šta ako Leon ne želi to dijete, šta ako me izbace iz kluba zbog te trudnoće. Šta sad? "Sana, jesi tu?"
"Erik lažeš me da sam trudna zar ne?"
"Sana kunem ti se, istina je."
"Erik, molim te dođi kod mene. Odmah."
"OK." rekao je i prekinuo
Spustila sam telefon na kauč i počela plakati. Ne mogu da vjerujem da pozivam jebenog Erika da dođe kod mene u stan. Ne mogu vjerovati ni da sam trudna. Što sada, da li da mu kažžem? Možda je samo najbolje abortirati i zaboraviti da sam ikad saznala za to? Ne, ne i ne. Ne mogu to uraditi, ubiti jedan život u sebi!
-
Čula sam zvono i dotrčala sam do vrata. Čim sam ih otvorila, Erik je samo stajao i gledao u mene. Briznula sam u plač i zagrlila. Zar je ovo uopće moguće? Stojim na vratima u zagrljaju osobe koju mrzim. Trebao mi je nečijizagrljaj u tom trenutku a jedini koji je bio tu sa mnom bio je Erik. Mirisao je isto kao i onog dana kad je otišao.
"Uđi Erik. Sjedni." rekla sam mu pokazavši na kauč. Sjeo je a ja sam sjela pored njega.
"Trudna sam, molim te Erik, nikome ne govori za to, čak ni ljudima iz kluba, treba mi nekoliko dana da razmislim o svemu. Preklinjem te!"
"U redu Sana, neću nikome reći. Znaš li ti ko je otac, da li ti je možda problem što si trudna?"
"Znam. Leon je, ali ne znam kako će reagovati, ne znam kako da mu kažem. Jebenooo sam trudna Erik, što sada?"
"Smiri se, molim te. Razmisli, dobro razmisli. Ako te voli, naravno da mu neće biti problem. Na kraju krajeva, to dijete nije samo tvoje, i njegovo je."
"Neću mu reći, ne još. Moram sačekati, treba mi još malo vremena."
-PRVOBITAN PLAN MI JE BIO DA SANA KASNIJE SAZNA DA JE TRUDNA I DA NE BUDE U BAŠ DOBRIM ODNOSIMA S ERIKOM KAO ŠTO JE SAD. PS - VOTE I COM ŠTA BIH MOGLA DODAT, POPRAVIT I SL. xoxo <3
