Tajna njenog pogleda 🔚

Epilog

Četiri godine kasnije

"Nik, pazi pašćeš." - i prije nego sam uspjela da dovršim rečenicu pao je.

Moj sin Nikolaj danas puni četiri godine. Sve je spremno.

Plava boja preovladava sa srebrenim detaljima. Ma čak su i cvjeće bojali u plavo. Kristalne čaše, svaka na svom mjestu. Escajg, zlatni, pripremljen, a porculanski tanjiri postavljeni.

Plavih balona ima svuda u svim oblicima i veličinama. Čak su i konfete izrađivane posebno. Mašne na stolicama rađene su od svile. Velika torta sa Akvamenom spremna. I brdo igračaka, naravno.

Iskreno mislim da je ovo malo preterano,ali Aleksandar nije željeo da čuje. I tako je svake godine pa i ove. Voli da mu udovoljava.

Danas prvi put predstavlja javnosti našeg sina. Prvi put za ove četiri godine, pokazaće mo našeg sina. Svi će upoznati Nikolaja Smirnova, nasljednika imperije Smirnov. I ako je još mali, morali smo ga predstaviti ljudima. To je ovdje običaj. Djeca se uče tome od malena.

Toliko je živahan da ni danas nije mogao smirom da sjedi. Sreća pa ga još nisam obukla za proslavu. Malo odjelo šivano po mjeri, bjela košulja sa plavom leptir mašnom i maramicom.

Opet je pao i razbio koljena, srećom samo par ogrebotina. Stalno pravi gluposti. I ne mogu da ga kontrolišem. Uopšte me ne sluša.

Bože i to djete, do ludila me ponekad dovodi.

Tvrdoglav i uporan. Ljubi ga majka. Plave okice i sad tužno i sa suzama gledaju u mene. I prosto ne mogu sad da ga grdim. Samo ga podignem i ponesem u kuću.

"Elena, znaš da ne smiješ da dižeš teško." - Aleksandar me sa ne odobravanjem gleda.

I već nam brzim korakom prilazi. Uzima Nikolaja sebi.

"Pao je, nisam ga mogla ostaviti tamo da sjedi." - odgovorim sležući ramenima.

Aleksandar mi se osmjehnu i poljubi me u sljepočnicu.

"Znam ljubavi da nisi mogla da ga ostaviš, ali mogla si da me zovneš." - pogleda me - " Elena, brinem."

" Izvini, sledeći put zvaću te." - pokunjeno mu odgovorim.

Samo me zagrli oko struka i privuče sebi.

"Hajdemo, moramo se spremiti, gosti samo što nisu."

Aleksandar je preuzeo na sebe da obuče Nikolaja uz riječi kako se on brže spremi. Ali loše laže. Znam da to radi samo da ja ne bih ponovo došla u iskušenje da podignem Nikolaja jer ne smijem da dižem teško i kretanje mi je ograničeno.

Već mjesec dana vezana sam za kuću, čak je i proslava Nikolajevog rođendana kući jer ja ne smijem da se umaram. I dođemi da vrisnem. Ne znam da li su ovo hormoni ili sta, ali loše podnosim to što moram da mirujem. Sve mi ke zabranjeno. Uff. Ali sad dok gledam svoj odraz u ogledalu, znam da vrijedi. I truda i živaca, a i ovog mučenja jer ne smijem da podižem Nikolaja.

Ispod duge kraljevsko plave haljine, ocrtava se moj zaobljeni stomak. Da, trudna sam. Drugi put. Nosim djevojčicu. Moju malu princezu.

U osmom sam mjesecu i kretanje mi je ograničeno, ali znam da vrijedi. Stavim parfem i obujem sandale na punu petu. Uhahnem duboko pa krenem da vidim gdje su moji dječaci.

Zatičem ih u sobi, gotovo spremne. Aleksandar taman oblači sako. Jedino što ni jedan nema leptir mašnu. Pogledam zbunjeno, ali me Aleksandar preduhitri.

" Izgleda da ipak ne možemo sami." - reče pokazivajuci mi na mašne.

Nasmješim se i uzmem mašne prvo stavim Nikolaju, pa tek onda Aleksandru. Ali prije što se odmaknem, Aleksandar me uhvati za ruke.

"Elena, znaš da samo brinem. Nisam htio biti grub, maloprije. Znam da ti ovo dovoljno teško pada i bez mojih opaski za ponašanje." - gleda me izvinjavajuće.

Nasmješim mu se i cmoknem ga u usne.

" Znam, a znam i da vrijedi svega ovoga, ali jednostavno ponekad ne mogu da mu odolim." - slegnem ramenima.

"Jao, šta ću sa tobom." - poljubi me nabrzaka.

Pruži mi ruku pa krenemo prema posebnom djelu kuce, koje je za proslave.

Sa mnom pod rukom i Nikolajem u naručju, Aleksandar se zaustavlja pred velikim vratima.

"Spremna?" - upita me.

"Spremna." - odgovorim sa osmjehom.

****

Večeras je bilo zaista naporno. Malo sam se zabrinuo za Elenu. Nije sjedala i cjelo vrijeme je stajala i provjeravala da li je sve uredu. A trebalo bi da miruje.

I sad dok spava na mom ramenu sa rukom preko mog stomaka, izgleda tako bezbrižno. Čini me još srećnijim kad znam da je ona srećna i zadovoljna. Od one svađe kad me je zamalo napustila, nismo imali ni jedne. Po neka mala svađica, razilaženje u mišljenjima ali ništa više. I svaki dan se zahvaljujem Bogu na njoj. Ona je u moj život unjela mir, koji sam dugo čekao.

Ona je moje sve. Za nju i za našu djecu živim.
Volim ju više od svog života.

Sve u svemu proslava je prošla savršeno i bolje nego sam očekivao. Naravno sad malo brinem za Elenu i bebu, ali dobro je. Samo je umorna. Ovaj put nosi djevojčicu. Biće to tatina princeza.

Divim se svojoj ženi. Zaista..
Zadnji mjesec dana mora da miruje. Doktor joj je prepisao još neke tablete.

Mnogo sam se zabrinuo. Ne samo za bebu već i za Elenu. Njoj je trideset i sedam, iskreno bojao sam se kako će ovaj put podnjeti trudnoću i porođaj.

Ali ona nije odustajala, željela je još jedno djete. I posustao sam, jer Eleni niko ne može da kaže NE. To za nju jednostavno ne postoji. Uporna i tvrdogla uvijek se izbori za ono što želi.

Jedne prilike dok smo se pregovarali i naravno posljednji put, oko proširenja porodice i njene potencjalne trudnoće rekla mi je da ne želi da Nikolaj bude sam i odsječen od ostatka porodice kao što je ona bila dok nije upoznala i saznala za Armina.

I istog sekunda sjetio sa se moje Aleksandre. Sjećam se kako smo se kao mali igrali i uvijek bi mi govorila da moramo imati bar dvoje djece, da budu kao mi. Jer mi smo imali jedno drugo dok ona nije poginula. I dan danas nisam prežalio njenu smrt.

Osvetio sam ju, ali prežalio nisam. Ona je moja sestra, dio mene.

Jer kao da čovjek prežali dio sebe.??

Zato sam na kraju i pristao na drugo djete. Još uvijek strahujem kako će Elena da podnese porođaj, ali se ne kajem zbog svoje odluke. Ispravno sam postupio. I nadam se da neću požaliti zbog toga.

                    The End

_______________________________

Dragi moji stigli smo do kraja. Ne mogu da vam opišem koliko sam srećna i koliko mi znači vaša podrška. Nadam se da se uživali dok ste čitali, isto koliko i ja dok sam pisala. Nadam se da sam ispunila vaša očekivanja. Volim vas i hvala vam na povjerenju koje ste mi ukazali. ❤

Nastavljamo sa druženjem uz Armina i Tajnu njegovog zagrljaja!

VAŠA plavaDjevojka_